Dalmatinci vole pivati i slušati klapsku pismu

Ovog petka u popularni lounge&bar Ledana u Perivoju kraljice Jelene Madijevke dolazi klapa Kampanel. Jedna od najpopularnijih hrvatskih klapa djeluje već 16 godina, a njihovi hitovi »Aj ća, volin te«, »Anđele moj« i »Moja posljednja i prva ljubavi« poznati su svim ljubiteljima klapske pjesme.
U povodu koncerta razgovarali smo s drugim tenorom Antom Antićem kojeg smo uhvatili upravo u trenutku dok je čuvao 3,5-godišnju kćer. Iako malena, Petra nije bila nimalo sretna što je tata pažnju s nje prebacio na intervju, no, tata Ante sat vremena je strpljivo odgovarao na naša pitanja još jedanput dokazajući, da kad je riječ o multitaskingu nema mu ravnog.
Rođen si u Zatonu kraj Šibenika, a sada već dugi niz godina živiš i radiš u Zagrebu. Čak si se zaposlio u zagrebačkoj Gradskoj upravi. Kako se osjeća jedan Dalmatinac kad ga otrgnu od njegovih korijena?
– Bilo je to tako davno da se više ni ne sjećam. Kao pravi Dalmatinac došao sam na studij u Zagreb i nakon jednog pristojnog vremena oženio se Zagrepčankom. Istina, otac i mati su joj porijeklom s juga, iz Imotskog i Drniša, ali zato nije ništa manje Zagrepčanka. Isto tako i ja, iako živim već skoro pa dva desetljeća u Zagrebu, nisam zato ništa manje Dalmatinac. I dalje pričam po dalmatinski, osim na poslu gdje moram biti ozbiljan čovik koji govori po književni, volim istu spizu, istu pismu, iste ljude… Kao da se nije ništa prominilo, osim što živim malo sjevernije, tu na zagrebačkoj Kustošiji.
Mislite li da je klapa Kampanel jedna od najzaslužnijih za novi val klapske pjesme u Hrvatskoj?
– Ne znam baš je li najzaslužnija, ali svakako imamo svoje mjesto u tom novom valu klapske pisme. Neko vrime su bile popularne tamburice, sad smo popularni mi. Ono što je započela klapa Cambi s Gibonnijem sad se pretvorilo u nešto o čemu prije dvadeset godina nije nitko ni sanjao. Ali to nije ništa čudno, kad se sjetimo koliko Dalmatinci vole pivati, koliko vole svoju klapsku pismu, pa su onda tu ljubav jednostavno proširili na cilu Hrvatsku.
Koja pjesma vam je najdraža?
– Ajoj…. ma sve su mi drage. Ne mogu izdvojiti nijednu. Ako bi treba nešto odabrati, onda bi to bile one lipe jednostavne stare dalmatinske pisme koje više nitko ni ne zna, koje pivamo a capella.
Postigli ste veliki uspjeh s obradama – Tereza (Moja posljednja i prva ljubavi), Oliver (Anđele moj), te ljudi više ni ne znaju tko je pjevao originalne pjesme.
– To mi je baš drago čuti, pogotovo za tu Terezinu pismu. Ona je tu nježnu pismu ispivala prilično, kako bi se ono reklo, histerično, a kod nas je ispala baš onako nježna i romantična kakva bi ta pisma i trebala biti.
Klapa s mora nedavno je nastavila tragičan niz naših izvođača koji ne prolaze kvalifikacije Eurosonga. Što je tome razlog kad se sjetimo da je klapa uvrštena na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine?
– To nije način da se svitu prezentira klapska pisma. Eurosong je jedan show gdje je najvažnija prezentacija, a malo koga briga što pivaš. To nije mjesto na kojem se na pravi način može prezentirati klapska pisma. Hrvatska bi trebala osmisliti projekt kojem bi svijetu na reprezentativan način pokazala tu izvornu nematerijalnu baštinu koju imamo. Trebali bismo naše najbolje klape poslati da sviraju u velikim dvoranama po tridesetak najvećih svjetskih gradova, tako da svi vide što imamo i kakvo je blago klapska pisma.