Čerina: Pukovnija živi u srcima svih njenih preživjelih pripadnika

U povodu 22. obljetnice osnutka 134. domobranske pukovnije na Gradskom groblju Biograd kod centralnog križa jučer su položeni vijenci i zapaljene svijeće, dok će se misa zadušnica održati ovu nedjelju na središnjem euharistijskom slavlju u župnoj crkvi sv. Stošije na biogradskom Poluotoku.
Vijence su položili zapovjednik pukovnije pukovnik Josip Čerina, načelnik Stožera bojnik Denis Brzić, predsjednik filipjanske braniteljske udruge Tomislav Demo, biogradski gradonačelnik Ivan Knez te filipjanski načelnik i predsjednik Općinskog vijeća, Zoran Pelicarić Peco i Igor Pedisić.
Pukovnik Josip Čerina rekao je kako su se odlučili za skromnije ovogodišnje obilježavanje obljetnice jer je prije dva tjedna održana Biogradska noć posvećena braniteljima, uz obilježavanje Oluje i drugih blagdana.
– Mnogi hrvatski branitelji položili su živote da bismo mi danas u miru živjeli, stoga im za to moramo biti zahvalni. Treba se sjetiti i zahvaliti hrvatskim braniteljima koji su preživjeli rat i njihovim obiteljima na žrtvi i doprinosu za slobodu koju imamo i u kojoj živimo sada. Pukovnija živi u srcima svih njenih preživjelih pripadnika, poručio je Čerina obraćajući se okupljenima na groblju.
Dan osnutka 134. domobranske pukovnije Biograd je 18. kolovoza 1994. godine, datum kada je stigla zapovijed zapovjednika Zbornog područja Split generala Ante Gotovine u Zapovjedništvo IV. borbenog sektora Biograd o njenom ustrojavanju. U to je vrijeme trebalo ustrojiti novo Zapovjedništvo, tri pješačke bojne, topničko-raketni divizion i pristožerne postrojbe.
Ovu postrojbu činili su iskusni branitelji koji su se na samom početku Domovinskog rata uključili mahom kao dragovoljci. Žitelji su mnogih općina i gradova Zadarske županije, branitelji koji su branili mnoga naselja biogradskog i stankovačkog kraja i sudjelovali u oslobađanju Ravnih kotara i Bukovice u operaciji Oluja te su nakon toga sudjelovali u drugim operacijama hrvatskih snaga.
Nažalost, u razdoblju od kolovoza 1994. do prosinca 1995. smrtno je stradalo pet pripadnika pukovnije, a njih dvadesetak je lakše ili teže ranjeno.