Budućnost nam ovisi o moralnim i duhovnim vrednotama

Molimo za blagoslov i uspjeh na duhovnom i materijalnom polju našega grada. I ove godine smo ovdje u katedrali Sv. Stošije zbog okolnosti, poteškoća i potrebe obnove crkve Sv. Krševana. Ova katedrala je, možemo reći, “rodbinski” vezana sa svetim Krševanom. Sveta Stošija i sveti Krševan, sveci koje častimo u Zadru iz istoga su razdoblja, ali i mučeničkog svjedočenja za Krista i povezani osobno u svom životu, duhovno i mučenički. Upravo ta činjenica ovog trenutka još više naglašava povezanost crkve Sv. Krševana i katedrale Sv. Stošije, ali i našu želju da se u što skorijem vremenu vratimo Sv. Krševanu, u njegovu crkvu, rekao je zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa na početku svečanog koncelebriranog misnog slavlja u katedrali Sv. Stošije na blagdan Svetog Krševana, mučenika i zaštitnika grada Zadra.
Misnom slavlju je uz brojne Zadrane, hodočasnike i dužnosnike sudjelovao dr. Zvonimir Vrančić, gradonačelnik Grada Zadra, zatim dogradonačelnici Dražen Grgurović i Darko Kasap, predsjednik Gradskog vijeća dr. Živko Kolega, Ivo Grbić i Ana Lovrin, članovi Hrvatskog sabora, predstavnici vojske i policije te drugih ustanova. Odlomak iz Evanđelja po Mateju otpjevao je mr. don Dario Tičić, župnik Bilog briga.
– Gradovi hrvatskog juga odreda imaju za svoje zaštitnike slavne muževe, kršćanske mučenike rane Crkve. Dubrovčani imaju svetog Vlaha, Splićani svetog Dujma, a mi Zadrani svetog Krševana. Vrli muž, rimski časnik. Živio je u drugoj polovici 3. stoljeća. Bio je podanik cara Dioklecijana i učenik Isusa iz Nazareta. Nije to smatrao nespojivim, naprotiv. On, kršćanin, hrabar, bio je angažiran u svojoj vjeri i crkvenom životu. Vjeru je smatrao osobnom, ali ne i privatnom stvari. Zato je želio u svojoj okolici očitovati svoj životni stav prema Bogu čvrstom vjerom, prema čovjeku ljubavlju, prema vlasti, poštivanjem. Baš zato nije krio da je kršćanin. No, onaj koji se smatrao ugroženim, njegov car, poricao mu je pravo na njegovo životno uvjerenje. Taj car se smatrao gospodarom života i smrti svoga časnika kršćanina. Nama nisu posve nepoznate takve pretenzije iz nedavnog svijeta totalitarizma u kojemu su velike vođe imale samoovlasti gospodarenjem životom i smrću podanika. Njegov, dakle, car nudio mu je položaj da oda čast kumirima te bude njemu, caru odan. I ta nam je metoda pridobivanja ljudi poznata iz novije povijesti ovoga i ne samo ovoga podneblja. Karakterni ljudi preziru ucjene i koristoljublja na štetu slobode i dostojanstva savjesti, kazao je mons. Prenđa.
– Govor vjere Zadrana kroz stoljeća danas susrećemo u umjetničkom bogatstvu izraženom u zlatarstvu, slikarstvu, kiparstvu i u tekstilu. A što su tek podnijeli da sačuvaju svoju kršćansku kulturu u ovome gradu od početka 12. stoljeća, kada je tuđinac vladao ovim gradom i ovom zemljom, sve do završetka Domovinskog rata? Nisu li to bila istinska svjedočanstva ne samo korijena kršćanskih koji stoje u temelju naše civilizacije, nego želje i prkosa da se ništa ne izgubi od onoga što su pokoljenja Zadrana iz stoljeća u stoljeće predavali nasljednicima. Danas se svatko može o tome osvjedočiti na temelju zaista vrijedne monografije koju izdaje Zadarska nadbiskupija pod naslovom Kulturna baština Zadarske nadbiskupije od početaka (4. stoljeće) do danas, propovijedao je mons. Prenđa naglasivši kako ovo trajno svjedočenje života prožetog katoličkom vjerom obvezuje sve nas kojima je darovano toliko vrijednosti da ih prenosimo i predajemo.
– Odgovorno mogu ustvrditi danas da će budućnost i ovoga, čudesno vitalnog grada i cijele Hrvatske domovine ovisiti o vjernosti vrednotama Evanđelja, moralnim i duhovnim vrednotama. U prvom redu mislim na našu obitelj, zdravu i životnu koja počiva na čvrstom braku, mislim na građansku skrb i podršku obiteljima koje prihvaćaju i čuvaju život od začeća do smrti. Mislim na odgoj naše djece i mladih na moralnim načelima naše kršćanske vjere. Tada će imati puni smisao silni zamah grada i ovoga kraja, ali i domovine na građanskom i kulturnom polju.