Božić donosi radost u srca

Temeljna poruka Božića je: «Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim.» Božić je uistinu poruka optimizma i nade, zajedništva, nečega jedinstvenog i stoga nam je toliko drag. Svojom najvećom dimenzijom usmjeren je prema ljepoti života i nježnosti zajedništva. Toga dana svatko nastoji biti uz svoje, na svome izvorištu i na svojim korijenima, jer se osjećamo iskorijenjenima ako nismo uz svoje najbliže. Duh Božića je više radosti u srcu, više mira među ljudima, više manjka napuštenosti čovjekove, koji je zaboravljen od drugoga, duh Božića je ići ususret čovjeku, poštivanje i prihvaćanje života, ulaganje u društvo u kojemu vlada pravo i pravednost, rekao je zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa u svojoj propovijedi tijekom svečanog misnog slavlja u katedrali Sv. Stošije u Zadru na Božić, svetkovinu Kristova rođenja.
– Rođenje Kristovo, nas ljude, smrtne i grešne u svojoj blizini povezuje s Ocem nebeskim, Bogom živim. Mi smo po Kristu postali njegova djeca i to je najdublji smisao Božića. Bog je došao da mi postanemo Božji. Pripadamo po Kristu Ocu i uzdignuti smo na više dostojanstvo koje je moguće uopće živjeti na ovome svijetu, ne samo biti čovjek, nego i dijete Božje, kazao je nadbiskup dodajući kako Božić daje odgovor na sve naše sumnje, muke i pitanja, kao i na mučni čovjekov put kroz život prema Bogu i u svim tjeskobama koje nosi u sebi.
 – Bog je htio biti odgovor čovjeku na sva njegova pitanja, ne samo odgovor njegovom razumu, nego i životu, riječi su mons. Prenđe koji je nastavio govoriti o značenju Božića i povijesnoj utemeljenosti Kristova rođenja, koja proizlazi iz činjenica.
– Odgovori koji su nam potrebni su svjetlo koje Bog donosi za nas i kojima trebamo biti otvoreni. U jednoj poslanici ovih božićnih misa čitamo da je Bog htio doći k nama. «Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi, odgojila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu iščekujući blaženu nadu i pojavu slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod izabran koji revnuje oko dobrih djela», stoji u riječima koje je citirao nadbiskup poručivši kako je u njima objašnjena bit utjelovljenja i razlog zašto je Bog htio doći, što se dogodilo njegovim dolaskom. Također, govore i o tome na što je čovjek pozvan biti svojim životom.
– Božjim zalaganjem i ulaženjem u povijest, čovjek je podignut i otkupljen te uzdignut na veliko dostojanstvo, što znači da ono što je Bog u nas stavio, je izvor naše nade kako bi bili ponovno obnovljeni ljudi. To je velika poruka Božića. Svake godine ta poruka u nama potiče vjeru i nadu da imamo odgovore na naša pitanja, da nismo sami te znamo kamo ćemo stići u svome životu. Čovjek je u sebi dobar, ali je u izazovu s kušnjom pokleknuo te sada treba novi korak, jer se sam ne može otkupiti. Čovjeku je potreban Otkupitelj koji je Krist, istaknuo je mons. Prenđa dodajući kako se ne može izgraditi sebe, svoj život, civilizaciju i kulturu bez Boga i onog duhovnog. Naime, nastavlja nadbiskup, sve nevolje izlazile su iz čovjeka koji nije bio kadar ne samo pobijediti zlo oko drugih, nego i ono u sebi, zlo koje ga je otvaralo pohlepi, požudi, osvajanjima, zločinima. Krist je donio novu nadu da čovjek može biti obnovljen, jer mu je dan Duh Sveti.
– Potrebno je ulagati u naše zajedništvo, nas s Bogom i u naše ljudsko zajedništvo. Čovjek je pozvan da se osjeti podržanim od Boga, posebno od Krista i njegova Duha i zato imamo snagu uvijek biti novi, ljudi obraćenja, glavne su misli nadbiskupove božićne propovijedi u kojoj je bilo riječi i o svetačkom fenomenu unutar Crkve uz moralnu snagu u njoj i čovjeku po kojoj Božji Duh daje da se može stvarati novo.
– Tu je potrebno prepoznati Božju ponudu. Krist je rekao: « Budni budite i očekujte da dođe Sin čovječji, nemojte ogreznuti, znajte da će doći Gospodin.»  To je poziv moralnoj preobrazbi čovjeka, što nije toliko u našoj moći, možemo stvarati moralne odluke, ali snagu možemo dobiti od onoga koji je pobijedio smrt i grijeh. Božić je u ozračju radosti, nade i poleta. Dijete koje nam se rodilo ne samo da simbolizira, nego i jest znak života. Ovi dani naglašavaju vrednotu obitelji i života. Čovjek je sav usmjeren na materijalno, što možemo shvatiti, jer smo duboko utkani u materiju, iako smo i duhovni. Na život, obitelj, ljubav, često se gleda kroz materijalnu dimenziju, ali sama je vrednota života toliko uzvišena da ničim u svim nestašicama, ne može umanjiti svoju vrednotu i ljepotu života. Život niče u obitelji, Bog je pokazao put kojim on dolazi  i kojim načinom život nužno ide. Ta obitelj postaje škola ljudskosti, ali i škola vjere, istaknuo je mons. Prenđa govoreći o porukama obitelji, zajedništva i punine života što proizlazi iz nje.  U tome se, naime, vidi bitna božićna poruka.
– Dijete rođeno u siromaštvu u Betlehemu znak je vrijednosti života izvan svih ljudskih okolnosti bez obzira na elemente siromaštva. Tu se Bog vidi u svoj svojoj jednostavnosti i veličini. U prigodi rođenja nepoznata siromašna djeteta dana je vrhunska poruka svijetu.  To jest, Bog koji stoji nad poviješću i vodi je, želi čovjeku na zemlji, kojega on ljubi, mir. Poručuje mu da se usudi živjeti tako da njegov život bude slava Božja, a za njega mir u srcu. Mir u čovjekovu srcu i slava Božja uzajamno su neraskidivo povezani, što je još jedna najveća poruka Božića. Ništa nije iznad života, sve je usmjereno prema njemu, a darivanje postaje način kako susrećemo život. Što smo otvoreniji darivanju, osjećaju za druge, zapravo imamo višu razinu života, vrednotu koja se ničim ne može usporediti. I obrnuto, što smo više zatvoreni u sebe i što manje vidimo potrebe drugih, nismo doživjeli susret s Bogom pa ta vjera može biti neplodna, salonska, vjera «zakopčanih» ljudi koji samo imaju posla s Bogom, a nemaju s bližnjima, kazao je nadbiskup Prenđa rekavši kako je Božić i prilika za pomirenje, popravak ljudskih odnosa te izgradnje boljeg zajedništva s Bogom i čovjekom. 
– Ovo je i vrijeme vjere i pouzdanja, da možemo, unatoč pesimizmu i nevoljama koje nas pogađaju, ići naprijed s Kristom. Vrijeme je nade koja nas čini radosnima, jer vidimo smisao svog postojanja. Krist je baš zato došao da digne čovjeka, da mu kaže da nije stvoren po mjeri zemlje, nego da njegova vjera nadilazi zemlju. Čovjekovo mjesto je u transcendenciji u kojoj sam Bog živi i kad se tako gleda, sasvim se jasno u novom svjetlu vide moralna načela. To postaje naš put i stil našega života. Duhovnost Božića je htjeti, moliti, činiti dobro, što znači ući u svoje srce, ne bojati se pred Bogom. Put za Bogom je put ljudskosti, kad god bježimo, na stranputici smo, čulo se u zaključku propovijedi. Također je upućen i poziv na potrebu novih svjedoka današnjem svijetu, koji će Krista uvjerljivo posvjedočiti drugima koji ne vjeruju, koji su ranjeni, jer Isus je rekao: «Što ste učinili najmanjemu od moje braće, meni ste učinili.»
Zadarski nadbiskup je poželio svima, pojedincima, obiteljima, Gradu, Županiji i svim ljudima dobre volje, radostan Božić.