Bio je neopisivo smiješan i drag

 Zauvijek nas je jučer napustio još jedan dragi lik, zadarski oriđinal. Svima dobro poznati Ljubo, Ljubomir Vujasinović, umro je u 53. godini otišavši u neki bolji svijet, pridruživši se drugim poznatim prethodnicima, koji su nas napustili u zadnjih desetak godina, Gracijeli, Vlaji, Glumcu … 
Možda i prvi vijest o Ljubinoj smrti pronio je objavom statusa na društvenoj mreži Facebook ‘Goodbye, Kampo Kaštelo Legend’, organizator VAKANZE Borut Gatara. Taj Zadranin nam je kazao kako mu je jako žao što je Ljubo umro.
– I on je, kao i ja, živio u dijelu povijesne jezgre, Kampo Kaštelu. Često smo se susretali, no ne mogu reći da sam s njim bio posebno blizak. Pričali su mi kako je završio školu za zanimanje pomoćnoga kuhara po prilagođenom programu. Međutim, nije se time bavio, kao ni bilo kojim drugim zanimanjem. Kao i drugima, bio mi je neopisivo smiješan. I drag. Moglo ga se svugdje susresti, od kazališnih predstava, koncerata do predizbornih skupova- prisjetio se Gatara.
Da je Ljubo doista bio čest posjetitelj Kazališta lutaka potvrdile su i riječi glumice toga kazališta Anđele Ćurković Petković, koja je na Facebooku u vezi smrti tog sugrađanina objavila kako se radi o njihovu vjernom gledatelju.
– Stalno je s vrtićarima i osnovnoškolcima gledao naše predstave, pa bi ga često čuli kako se smije onim svojim dubokim, a opet dječjim smijehom. Kad bi nas vidio na ulici bilo bi: Ee, glumac/glumice!, s onim svojim osmijehom- napisala je Ćurković Petković.
Ovaj Zadranin svakodnevno je, i to po nekoliko puta, navraćao u jedan frizerski salon u Kampo Kaštelu. Jedna od frizerki rekla nam je kako bi navratio samo da ih pozdravi i s njima se našali.
 – Pričao bi nam u koju se hrvatsku pjevačicu i glumicu zaljubio, a jedna od njih bila mu je posebno na srcu. Mogu reći kako sam ga više puta ošišala, osobito uoči njegovih odlazaka u Zagreb na pregled u bolnicu. Znam da je imao zdravstvenih problema, no u zadnje vrijeme nije se žalio – istaknula je ta frizerka.
Zadranima je Ljubo ostao ponajviše poznat po svojem neizbježnom biciklu kojeg je gurao uz sebe. Jedan od tih bicikala ukrali su mu prije tri godine, nakon čega su njegovi sugrađani pokazali suosjećanje te su prikupili novac i kupili mu drugi. Nikada ga, nažalost, više nećemo vidjeti kako gura bicikl …
Ljubo je svima nama i podsjetnik kako u našem okruženju, gradu, susjedstvu postoje ljudi, pojedinci za koje ćemo reći da ih “svi poznajemo”. A zapravo o njima tako malo znamo. A riječ je o čovjeku koji je cijeli svoj život proveo na ulicama grada, od bivšeg vrtića Jadran kod Gospe od zdravlja gdje su ga čuvale tete Sonja i Anđelka pa sve do zadnjeg trenutka kada ga je izdalo srce u stanu u kojemu je živio…. Sam.