“Bilo je potrebno izložiti se i založiti se, da se rodi domovina”

Misu za domovinu povodom proslave Dana državnosti u katedrali sv. Stošije u Zadru u nedjelju 24. lipnja predvodio je katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić. U toj su misi sudjelovali i pripadnici 112. brigade HV-a predvođeni Markom Čulinom, prvim ratnim zapovjednikom 112. brigade. Time je počelo spomen obilježavanje 27. godišnjice utemeljenja te brigade osnovane 28. lipnja 1991. g., koja je u Domovinskom ratu branila liniju dugu 120 km, od Karlobaga do Stankovaca. U obrani domovine poginula su 74 pripadnika 112. brigade, više od tristo ih je bilo ranjeno a dvojica su nestala. U misi se molilo i za sve pokojne, nestale i živuće branitelje.

Hrvatska ugrožena moralno i duhovno
– Prirodno je i pravedno čuvati svoj dom i domovinu, da svaki narod ima domovinu, kutak u kojem se osjeća svoj na svome, gdje gradi budućnost. Uspostava samostalne, neovisne države Hrvatske bila je povijesni događaj, ali i povijesna šansa i nova prigoda da domovinu uredimo po svojoj mjeri, rekao je don Josip.
U propovijedi je povezao razmatranje uz Dan državnosti s blagdanom Rođenja sv. Ivana Krstitelja kad je misa slavljena.
– Kao što su se Ivanovi roditelji i rodbina pitali 'što će biti od ovoga djeteta', kad se Ivan Krstitelj rodio, i mi se s pravom pitamo što će biti od naše domovine, što će biti od našeg naroda, od naše mladosti, kazao je predvoditelj slavlja.
Za to su živote položili pripadnici 112. brigade i svi drugi branitelji, rekao je don Josip.
– Bilo je potrebno izložiti se i založiti se, da se rodi domovina. Bilo je potrebno osloboditi je od svega što joj ne pripada. Pitali smo se što će biti s hrvatskim narodom. No, osjetili smo da nam je ruka Gospodnja bila od velike pomoći kad smo se borili protiv onih koji su okupirali našu domovinu, rekao je don Josip.
Upozorio je da je Hrvatska ugrožena moralno i duhovno.
– Vlastodršci drže do sebe, a drugima kako bude. To nije ljubav prema domovini. To se zove egoizam. Da su takvi bili pripadnici 112. brigade i svih drugih brigada, Hrvatske danas ne bi bilo. Potrebno nam je imati Ivanovskog duha, hrabrosti i jakosti. Potrebno je biti beskompromisan, poput sv. Ivana Krstitelja. U domovini se i dalje treba boriti, da zavladaju pravednost i mir. U domovini ima dovoljno mjesta za sve, treba biti i kruha i krova nad glavom za sve, poručio je don Josip, istaknuvši da se sv. Ivan Krstitelj beskompromisno borio protiv licemjerja i pretvaranja koje je i sada prisutno u društvu naše domovine.

Cijena rata i žal za zajedništvom
Proteklih godina puno branitelja u najljepšim godinama života oboljelo je i preminulo, pa i iz 112. brigade.
– Samo u prošloj, 2017. godini, na razini Hrvatske umrlo je 3.562 hrvatska branitelja. Samo u jednoj godini događa se da nam pet do deset ljudi dnevno odlazi u najboljim godinama života, upozorio je Marko Čulina, prvi ratni zapovjednik 112. brigade, pukovnik u mirovini, istaknuvši da je u poraću umrlo i više stotina pripadnika 112. brigade od posljedica rata, od proživljenih trauma i stresova u ratu.
– Nije bolesno samo tijelo, nego i duša. Sada odlaze ljudi u najboljim godina, od 55 do 62 godine života, koji bi mogli kvalitetno još godinama služiti obiteljima i domovini Hrvatskoj. To je cijena rata, rekao je Čulina. Kroz 112. brigadu prošlo je 11.000 vojnika, što je tada bilo oko 10 % stanovništva Zadarske županije. Čulina je podsjetio kako su hrvatski branitelji nosili krunicu oko vrata i ruke.
– Sestre benediktinke iz Sv. Marije iz Zadra za naše prve odore koje nisu bile maskirane, nego su bile SNB od bivše teritorijalne obrane jer drugih nismo imali, u toku 24 sata izvezle su nam hrvatske grbove za kape, hrvatske grbove za ramena, a pod znak grba ušile su lik Gospe. Da bismo se prepoznavali od neprijatelja, jer i oni su nosili SNB odoru bivše teritorijalne obrane, ali sa zvijezdom petokrakom, a mi smo imali hrvatski grb, lik Gospe ispod grba i krunicu oko vrata. To je bila razlika. Bio je nesrazmjer u vojnoj moći. Mi smo bili slabi momci, ali odanog srca i želje za braniti domovinu, u tenisicama i trapericama, nasuprot JNA, četvrte vojne sile u Europi. Kamo sreće da danas imamo dio zajedništva koje nas je krasilo 1990.-ih i svih ratnih godina, poručio je umirovljeni pukovnik Marko Čulina.

Pobjeda nije dolazila u pitanje
Svake godine 112. brigada obilježava svoju obljetnicu najprije prisjećanjem poginulih suboraca na misi. Zona odgovornosti koju su branili od Karlobaga do Stankovaca zapravo je prostor sadašnje Zadarske županije, osim Gračaca. Na Gradskom groblju kod Središnjeg križa u četvrtak 28. lipnja kada je i Dan 112. brigade, odat će počast svojim herojima koji su dali sve što su imali, svoj život, za stvaranje Hrvatske. Svoj ratni put 112. brigada završila je u BiH, na Badnjak 24. prosinca 1995. godine nakon operacije Oluja i završnih borbi u BiH u kojima je sudjelovala s ostalim brigadama iz Hrvatske, temeljem sporazuma predsjednika Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića, da Hrvatska vojska pomogne u deblokadi Bihaća, da se ne bi dogodila Srebrenica.
Čulina je podsjetio kako su u zadarskom zaleđu sela bila spaljena, popljačkana, stariji ljudi, žene koji su tu ostali bili su ubijeni, iako pod zaštitom UNPROFOR-a.
– Ali smo znali da, u konačnici, moramo pobijediti jer nismo išli na tuđi teritorij ni igdje izvan granica svoje države. Branili smo svoj prag, svoju državu i dragi Bog nas je na tom putu pratio, pomogao. Zato naša pobjeda nije dolazila u pitanje. Samo u Zadru za vrijeme obrane grada, uzeli smo neprijatelju 3.000 komada naoružanja, što je za dvije brigade. Na našu stranu s neprijateljske strane u tom vremenu od petnaest dana prešlo je 780 neprijateljskih vojnika, među njima je i velik broj Srba prelazio na našu stranu, jer su osjetili da se borimo u svom gradu, svojoj državi, za pravicu, a da oni ugrožavaju civile, spomenike kulture. Za njih nije bilo svetinja, podsjetio je pukovnik Čulina, osvrnuvši se i na sadašnji trenutak domovine.
– Neki su obogatili sebe osiromašivši druge građane RH. Braniteljima to nije lako promatrati. Mi smo tih godina govorili da stvaramo novu Švicarsku, po kapitalu, po bogatstvu resursa. Međutim, doživjeli smo da nam danas cvijet mladosti, školovani ljudi koje je ova država financirala, kreditirala, formirani ljudi, diplomirani, odlaze u strane zemlje, pa druga država dobiva gotovog radnika u kojeg nije uložila ni lipu. To nije dobro, ali nadajmo se da će i tome doći kraj, zaključio je pukovnik Marko Čulina.