Bijeg od slabe ocjene i dosadne nastave

Više od 30 milijuna opravdanih sati imali su hrvatski učenici u školskoj godini 2015./2016., a podjednako su opravdavali i roditelji osnovnoškolaca, kao i srednjoškolaca. Tome treba pridodati još i 904.708 neopravdanih sati, koliko su imali učenici svih srednjih škola u Hrvatskoj.
Koliko od tog broja otpada na učenike škola Zadarske županije, pa i grada Zadra, iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta nismo dobili odgovor, međutim, gdje je korijen problema tolikog broja izostanaka pokušala nam je odgovoriti izv.prof.dr.sc. Smiljana Zrilić, pročelnica Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru koja se ovom temom bavila u svom doktorskom radu na temu “Integrativni pristup istraživanju apsentizma učenika”.
Ona kaže kako i u tim opravdanim satima ima jako velik broj neopravdanih, koje su roditelji ipak opravdali ili su učenici to sami uspjeli. Međutim, također, koliko god to novinarski atraktivno zvučalo, kada bi se taj broj sati podijelio po broju učenika, brojke bi bile daleko manje impresivne.
Jedini indikator znanja
– Treba se zapitati je li bježanje s nastave uopće poremećaj u ponašanju, ako svi bježe. Usuđujem se reći kako ne smatram da je to neki veliki problem, ali ipak treba zadržati učenike u školama tako da vole školu i da su željni znanja. Puno veći problem od samog broja opravdanih i neopravdanih sati je pitanje gdje ta djeca borave kad pobjegnu s nastave, i s kim, kaže prof. Zrilić napominjući kako je tu ključno postaviti pravo pitanje zašto je djeci toliko naporno učiti, iz kojih razloga bježe.
– Prije deset godina radila sam istraživanje koje je pokazalo da na prvom mjestu bježe kako bi izbjegli slabu ocjenu, a drugi razlog zašto bježe je jer su im dosadna predavanja. E, to je već problem i to onda znači da bi i profesori možda trebali promijeniti način svoga izlaganja, kaže prof. Zrilić. Nastava u kojoj učenik samo sluša i zapisuje dok profesor izlaže teško se može ocijeniti kvalitetnom, osobito u vremenu u kojem su djeca bombardirana različitim multimedijskim podražajima. Zbog toga, tvrdi prof. Zrilić, moraju se mijenjati i profesori.
– Svoj autoritet moramo graditi na nekim drugim vrijednostima, ne istima kao prije 30 godina. Današnji učenici i studenti zahtijevaju drugačiji odnos. Tu također dolazi do problema. Autoritet se ne gradi na strogoći, nego na povjerenju u poštivanju. Pravila i granice moraju postojati, ali ne u toj mjeri da učenik nema pravo glasa, smatra ova stručnjakinja.
Što se tiče izostajanja s nastave od straha zbog loše ocjene, koja je još uvijek jedini indikator znanja u hrvatskom obrazovnom sustavu, tu je također nekoliko uzroka. Osim što su ocjene ambicioznim učenicima bitne zbog daljnjeg uspjeha, s druge strane oni ne žele razočarati roditelje.
Kompetencije profesora
Koliko bi novi kurikulum mogao smanjiti broj izostanaka, teško je reći. Prof. Zrilić smatra da bi više pomoglo da se poradi na kompetencijama profesora koji bi učenicima teme prezentirali na zanimljiv način.
– Neki se ne žele mijenjati, a moraju jer se mijenjaju i djeca pa su nove generacije djece u nekim stvarima čak i ispred nas. Nije stvar u stručnim kompetencijama, nego u odnosu prema učenicima, socijalnoj dimenziji koja je ponekad puno važnija, ističe.
Što se tiče roditelja koji svojoj djeci opravdavaju neopravdane sate, prof. Zrilić ne bi to olako ocijenila lošim odgojem.
– Roditelji u želji da zaštite svoju djecu ponekad opravdavaju i izostanke koji nisu opravdani. Međutim, nije to posve loše ako roditelj opravda sat jer to onda znači da dijete kad nije u školi ostaje kod kuće, što je opet bolje nego da pobjegne bez ikakve kontrole i znanja roditelja, zaključuje profesorica Zrilić koja roditeljima savjetuje da nastoje što više razgovarati sa svojom djecom i uključiti se u njihov dan u školi jer je to najjednostavniji način kako bi se umanjila mogućnost neželjenog ponašanja kod djece.