Bezvremenska klasična glazba

Festivali su se okrenuli estradi i to nije nešto novo, ljudima treba zabava. Umjetnost nije uvjek zabava, već nešto sasvim drugo. Mislim da je klasična glazba nešto što dolazi do ljudi i da je bezvremenska, uvijek je postojala i uvijek će je biti. U različitim vremenima i programski pristup mora biti drukčiji, rekao je Končar
U sklopu programa Biogradskog ljeta, na koru crkve sv. Stošije nastupila su dva velikana klasične glazbe, Goran Končar i Edmund Adler Borić. U prepunoj crkvi fantastično su odsvirana djela Mendhelsona, Veracinija, Tarinija, Handela i Fiocco. Koncert su organizirali Pučko otvoreno učilište Biograd na moru i Nadžupni ured sv. Stošije, a njime je dokazano kako kulturna događanja mogu napuniti dvorane i u manje urbanim mjestima.
Obostran interes
Goran Končar je prva violina Zagrebačkog kvarteta, školovao se i usavršavao na europskim akademijama, između ostaloga bio je i koncertni majstor londonskoga Royal Philharmonic Orchestra, a radi kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Orguljaš Edmund Adler Borić član je i jedan od osnivača ansambla Erato, suoganizator Malog festivala čembala u Petrinji te umjetnički direktor orguljskog festivala Ars organi Sisciae, svirao je u mnogim državama i laureat je orguljaškog natjecanja Franjo Dugan. Kako je došlo do nastupa u Biogradu više nam je rekao Goran Končar.
– Kolega i ja već duže surađujemo, i prije smo zajedno svirali, a dogovarali smo i suradnju između njega i zagrebačkog kvarteta. Moram priznati da smo već u prvim nastupima našli zajednički interes za glazbu, a kada mi je javio da postoji mogućnost sviranja u Biogradu bilo mi je drago. Naime, u Biogradu nismo jako dugo nastupali, rekao je Končar dodajući da je ovim potezom dokazano kako je ponekad publici potrebna i ozbiljnija glazba.
– Festivali su se okrenuli estradi i to nije nešto novo, ljudima treba zabava. Umjetnost nije uvjek zabava, već nešto sasvim drugo. Mislim da je klasična glazba nešto što dolazi do ljudi i da je bezvremenska, uvijek je postojala i uvijek će je biti. U različitim vremenima i programski pristup mora biti drukčiji, rekao je Končar.
Violinisti obično nisu naviknuti svirati na koru kada im je publika okrenuta leđima.
Nenaviknuti na kor
– Moram priznati da nisam navikao svirati na koru, mi violinisti smo puno češće ispred publike što je kod orguljaša sasvim drugačije. Ponekad je to jedan neobičan osjećaj jer je za uspostavljanje kontakta s publikom potrebno malo više vremena. Moram naglasiti kako je, prije svega, u crkvi sv. Stošije izvanredna akustika i uz tako dobru akustiku i ljude koji su došli mislim da možemo biti zadovoljni, rekao je Končar dodajući kako za sad nemaju planove za nastupanje u Zadarskoj županiji.
– Moram reći da smo nekada imali puno kontakata sa Zadrom, koji je svojedobno bio jedan od kulturnih centara, s vlastitim identitetom i organiziranim glazbenim životom. To se u Hrvatskoj generalno narušilo i očekujem da će Zadar kročiti u tom smjeru, imati koncertnu dvoranu i da će organizatori pronaći interes. To bi volio još jedanput doživjeti, rekao je Končar dodajući da im je plan skorašnji koncert na Hvaru i suradnja sa Zagrebačkim kvartetom na koncertu u Zagrebačkoj katedrali.
Orguljaši su za razliku od violinista naviknuti svirati na koru i biti okrenuti od publike, rekao je Edmund Adler Borić.
– Mi smo naviknuti da se ne vidi, nego samo čuje. Ovdje u Biogradu je zadovoljstvo nastupati, ja sam tu već nekoliko godina i pohvalno je da postoje ljudi koji iniciraju da se nešto zbiva, uvijek se stvori publika koja to sjajno poprati i usprkos tome što ne postoje prave orgulje, nego elektronske, čisto je zadovoljavajuće za jedno komorno muziciranje. Biograd kao jedan povijesni grad je zaslužio održavanje ovakvih manifestacija tjekom cjele godine.