Anoreksija valjan razlog za crkveni razvod braka

Crkveni sud prvog stupnja u lanjskoj je godini dozvolio 17 “razvoda”: točnije, crkveno sudište koje odlučuje o ništavnosti ženidbe, u 2010. godini donijelo je 68 presuda, a od toga je u 17 parnica utvrđena ništavnost ženidbe. To je nešto manje nego u godini ranije kada je Međubiskupijski sud prvog stupnja u Zagrebu donio 68 presuda pri čemu je u 23 slučaja ženidbe poništio.
Prema izvještaju koji je na otvaranju nove sudske godine podnio sudski vikar Josip Šalković, lani je zaprimljeno 37 tužbi, 16 pisanih upita, a 111 osoba došlo je na informativni razgovor u svrhu podnošenja tužbe. Istovremeno, u sjedištu suda u Zagrebu i njegovoj podružnici u Đakovu u fazi istražnih ili dokaznih radnji nalazila se 171 parnica. Kako su izvijestili iz Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, promicatelj pravde Stjepan Večković “podsjetio je da će sud prvog stupnja u novoj sudskoj godini morati učiniti dodatne napore kako bi se parnice riješile u razumnom roku”.
Sudski stručnjak pri Međubiskupijskim sudovima dr. sc. Ivan Štengl govorio je, pak, o anoreksiji i bulimiji kao potencijalnim razlozima za ništavnost ženidbe. Izložio je, među ostalim, i posljedice tih poremećaja na osobnost te mogu li one bitno kompromitirati preuzimanje bračnih i obiteljskih dužnosti. Ocijenio je tako da “osobe s anoreksijom i bulimijom podjednako nisu sposobne za autentičan odnos otvorenosti prema drugome”, da su “anoreksične osobe seksualno inhibirane i imaju teškoće doživjeti ugodu” te da ni “bulimične osobe uglavnom nisu sposobne za istinsku bračnu intimnost; one su istina seksualno aktivne, nekad promiskuitetne i perverzne, ali je seksualnost kod njih stavljena u službu “gladi” za uvažavanjem i ljubavlju”.
Za osobe s poremećajem prehrane, napomenuo je, kad i uspiju zatrudnjeti, novo stanje predstavlja izniman stres, a sklone su, slijedom trudnoće, tražiti i rastavu braka. Što se tiče brige za djecu, upozorio je da “majke s poremećajem hranjenja pokazuju općenito visoku kontrolu nad nutricionističkim navikama djeteta, krivo interpretiraju njegove potrebe i u vrijeme hranjenja sklone su pokazivanju negativnih osjećaja”.