Utorak, 26. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

50 GODINA LJUBAVI: I u neimaštini čovjek treba biti privržen jedan drugome

29.01.2018. 17:05
50 GODINA LJUBAVI: I u neimaštini čovjek treba biti privržen jedan drugome


Kada u današnje vrijeme kažete nekome kako ste upoznali par koji je proslavio pola stoljeća zajedničke ljubavi često će te čuti „ ma, to su bile neke starije generacije, ove današnje toliko dugo ne mogu ostati skupa“. Mile i Ivka Vuković par su koje život nikako nije mazio, ali pola stoljeća zajedničkog života za njih su dokaz kako se svaki problem može riješiti kada postoji povjerenje i ljubavi kako nam je kazala gospođa Ivka. Njihova priča započela je 1968. godine u Zadru gdje ih je život spojio, iako su oboje iz drugih dijelova Dalmacije on iz Bitelića kod Sinja, a ona je rođena u Puljanima u prominskom kraju.
– Kada sam završio školu za stolara, otišao sam u Split, ali je otac kupio teren u Zadru, a kako je on bio zidar napravio je kuću na Stanovima. Moju Ivku sam upoznao kod njene prijateljice koja je bila također iz Puljana, svidjela mi se jer je imala dugu kosu, a oženili smo se nakon 6 mjeseci od upoznavanja, ispričao nam je muški dio ovog veselog para. Dok bi mlađi htjeli znati koja je tajna dugog braka, poštovanje je ono što Mile Vuković ističe najvažnijim u jednom odnosu, te se prisjeća kako je u doba dok je njegova Ivka bila trudna s prvim djetetom, on se odrekao cigarete jer joj je to smetalo i više nikada nije zapalio.
-Imamo troje djece, sedmero unučadi i jedno praunuče. Sin Josip je završio pomorsku školu, a bio je i vojno lice, ali sad živi i radi u Njemačkoj. Starija Majda je medicinska sestra, a i mlađa Marijana je završila medicinsku školu, te je kasnije studirala razrednu nastavu i radi u OŠ Zadarski otoci, ponosan je na svoju djecu Mile, koji je tijekom svojeg radnog vijeka radio u više zadarskih firmi, a bio je i sudionik Domovinskog rata. Umirovljeničke dane kaže provodi aktivno koliko može jer uživa u bavljenju poljoprivredom, a nikada i ne propušta Sinjsku alku i to već od 1952. godine.
– Kako živimo svi vrlo blizu pomažemo jedni drugima, a mene zovu „bakana“ jer je najstariji unuk jednu baku zvao nana, a mene baka i kako je znao pobrkati imena, pa me je tako počeo zvati i sada me tako svi zovu. U cijeloj ulici i trgovini znaju me kao bakanu. Tolerancija je najvažnija u svakom braku, ne treba svaku čuti jer u braku ima svega, ali uvijek poslije nečega ružnoga dolazi i lijepo. Morali smo se boriti, a kako sam radila i dvokratno, a nije bilo pomoći sa strane morala sam napraviti pauzu od 10 godina zbog djece. I u neimaštini čovjek treba biti privržen jedan drugome, a treba misliti i na djecu. Ne mogu se požaliti zadovoljni smo s našom djecom. Što se tiče zdravlja dobro se osjećam, volim prirodu i kako na Kamešnici imamo kuću uživamo tamo, a pišem pjesme jer to mi je hobi. Volimo zaigrati i na karte kad imamo vremena, kazala nam je na kraju susreta gospođa Ivka Vuković.
U njihovoj zajedničkoj sreći uživali su s obitelji, kumovima i prijateljima, a kao i prije 10 godina kada su slavili 40. godišnjicu braka želja im je da se ponovno vesele i na njihovoj 60. godišnjici uz još više potomaka Vukovića.