Borgonja - sorta s mnogo imena, ali s velikim potencijalom

Borgonja u Istri nosi ime koje miriše na Francusku, a zapravo pripovijeda priču ukorijenjenu u srednjoj Europi. Iako su je mnogi, kroz stoljeća, pokušavali povezati s Francuskom, suvremena genetska istraživanja otkrivaju drugačiju priču: borgonja, odnosno frankovka, kako je zovu u drugim dijelovima Hrvatske, zapravo stoji u bliskom srodstvu sa starim srednjoeuropskim sortama poput Heunisch Weiss i Sbulzine. Njezin pravi identitet otkriva se tek kroz DNK, a ne kroz romantične legende. Borgonja je jedna od onih sorti koje svi imaju u svojim vinogradarskim pričama, ali rijetko tko joj daje priliku da zasja punim sjajem. Dok Austrijanci od nje stvaraju vina koja se bez kompleksa uspoređuju s najboljim svjetskim crnjacima, kod nas ostaje vjerna, ali zapostavljena dama.

Frankovka je sorta koja se vrlo lako prepoznaje već na prvi gutljaj: duboka tamna boja, mirisna kombinacija crnog i crvenog bobičastog voća, s zaigranim začinskim tonovima, energičnim kiselinima i ozbiljnim okusom koji traže posredstvo hrane. Dobre godine i ruke strpljivog vinara pretvaraju je u vino koje se izvrsno nosi s hrastom, razvijajući iznimnu dubinu i kompleksnost.

FOTO: VINARIJA DAMJANIĆ

Mnoge uloge

U Istri je borgonja stoljećima igrala ulogu pouzdane pratilje teranu – ublažavala je njegovu divlju narav te ga darivala slojem sočne voćnosti. U Slavoniji je naprotiv, preuzimala ulogu oslonca: postajala je kičma ozbiljnijih crnih vina. A u Moslavini, gdje je često bila gotovo jedina crna sorta, frankovka se pokazivala i u vedrijem ruhu – kao baza ružičastih vina.

Frankovka, borgonja, blaufränkisch, kékfrankos, lemberger, franconia, modra frankinja… gdje god se okrenete u srednjoj Europi, ona je tu, pod nekim drugim imenom. Danas, kod nas, često je se svrstava u tradiciju, ali nažalost rijetko u budućnost. Povijesno je bila značajna u kontinentalnim vinogorjima, a u Istri je imala status sorte kojoj se vjerovalo, no posljednjih desetljeća pala je u drugi plan pred naletom internacionalnih imena.

FOTO: M.PLOHL

I upravo tu leži paradoks: frankovka je sorta s možda najvećim potencijalom među crnim vinima srednje Europe. Austrijanci su to shvatili pa je blaufränkisch postao njihova uzdanica – elegantno, dugovječno i ozbiljno, vino koje se ravnopravno natječe s velikanima na svjetskoj sceni. Kod nas, međutim, površine padaju, kvaliteta je nestalna, a prava istraživanja gotovo ne postoje.

Svježina i elegancija

A istina je da upravo frankovka u sebi nosi ono što suvremeno tržište traži – svježinu i eleganciju, ali i snagu da sazrije u ozbiljno vino. Ona je kameleon među sortama: može biti lagani, voćni pratitelj svakodnevnih trenutaka, ali i odležano, veliko vino dostojno najsvečanijih prigoda. Malo je sorata koje nude takvu raznolikost izraza.

No, čini se da je došlo novo vrijeme da borgonja pokaže svoje pravo lice i u Hrvatskoj. Jer sve preduvjete već ima: dugu povijest i tradiciju u našim vinogradima, prilagodljivost različitim terroirima te prepoznatljiv organoleptički potpis koji ju izdvaja od drugih crnih sorata. Ono što je dosad nedostajalo bila je odluka vinara i struke da je postave ondje gdje zaslužuje biti – među vina koja mogu nositi hrvatsku prepoznatljivost i tradiciju.

Na svu sreću, postoje vinari koji dijele to uvjerenje i spremni su borgonji dati pozornost kakvu zaslužuje, vinificirajući je na visoko kvalitetan način. Među njima se posebno ističe istarska vinarija Damjanić, koja Borgonju njeguje i kao sortno vino, ali i kroz svoj prestižni blend Duro Istriano. Upravo ovakva vina i ovakve kvaliteti sklone vinarije potvrđuju da borgonja ne pripada prošlosti, već da ima budućnost u hrvatskom vinarstvu baš kao što je to bilo i u prošlosti.

Damjanić, Duro Istriano, 2020

Kad se vino spoji s poviješću, svaki gutljaj nosi priču. Upravo takvo vino je Duro Istriano, crni blend vinarije Damjanić iz Fuškulina kraj Poreča. Njegova je esencija ukorijenjena u povijesni trenutak 1928. godine, kada je na pariškoj izložbi Exposition du Bien-être obitelj Jurković, čiji su nasljednici Damjanići, osvojila Grand Prix i zlatnu medalju upravo za taj blend terana i borgonje – tada najviše međunarodno priznanje koje je neki vinar mogao ponijeti kući.

Današnje vino čuva tu tradiciju i nasljeđe u suvremenom ruhu. U čaši Duro Istriano očarava dubokom rubin crvenom bojom i bogatstvom crnog voća – zrele višnje, borovnice i šljive – koje se lijepo kontrastiraju živahnim začinskim tonovima papra. Na nosu se postupno otvaraju note vanilije, klinčića, herbalni odsjaji i diskretni dimni prizvuk. Na nepcu je vino sočno, svježe i energično, s tipičnom, razigranom kiselinom koja ga čini izuzetno gastronomskim vinom, dok se baršunasti tanini stapaju u dug, elegantan završetak. To je vino koje spaja karakter Terana s nježnijom, voćnom stranom Borgonje, stvarajući blend koji se savršeno sljubljuje s moćnijom mesnom hranom, poput pečenja od divljači, biftekom ili zrelim sirevima intenzivnog okusa. Strpljivi ljubitelji vina smiju ga čuvati i više od desetljeća, kada bi mogao razviti i dodatne slojeve tercijarne kompleksnosti.

Duro Istriano nije tek vino, već most između slavne prošlosti i današnje Istre, dokaz da stare sorte ovih prostora imaju snage stajati uz bok najboljima na svjetskoj sceni.