U Puli »pao« turbofolk, u ostatku Hrvatske - snijeg

KONAČNO JE POČELA BORBA PROTIV ZLA

Evo konačno i jedne dobre vijesti u moru loših i negativnih, a ta vijest je bila glavna za prošli tjedan, tj. s njom su punili program, stranice, portale, novine ili kako se sve to već danas ne zove. A što se dogodilo? Trebao je biti neki koncert narodnjaka u Puli i onda je to zabranjeno. Baš lijepo. Prvo, da razjasnimo, da to nije trebao biti koncert narodne muzike, jer u narodnu muziku spada ono vrijedno i dobro iz tradicije naroda i narodnosti, već je trebalo da to bude cajkaška orgija, a to baš i nije duh i tradicija, ili kako se to već zove. Naravno, sada se javljaju branitelji takvog glazbenog izričaja koji će to povezivati s tradicijom, sa sevdahom, a jedan je bio toliko drzak da je u istu vreću pokušao ugurati veliku Amiru Medunjanin. Istina je da se po Hrvatskoj stalno pokušavaju izjednačiti pravi sevdah i »novokomponovano« smeće, a sve u cilju nalaženja nekakvog opravdanja i, što je najvažnije, pokušaja distanciranja od Srbije i njenih izvođača, jer jako je teško priznati da je to došlo iz susjedne nam države i da su nas pokorili i nadvladali po tom pitanju, tj. zatrovali su nam mladež (ili omladinu, a to je sada uistinu svejedno kako ćete nazvati), djeca pjevaju na ekavici glupe stihove (cajkaši i nemaju stihove koji nisu glupi) i sve je to dozlaboga tužno, gadljivo i bezizlazno.

Pula je grad koji se usprotivio i to je najvažnije u cijeloj priči. Iz Pule su, kada je muzika u pitanju, došli npr. Atomsko sklonište, Gustafi, Kud Idijoti, Tamara Obrovac (eto vam prave tradicijske narodne glazbe, pametni moji) i kao najvažnije Gori Ussi Winetou, i logično je da se u takvom gradu stvori otpor. Doduše, izjava tamošnjeg gradonačelnika o tome da »ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada« jest malo nespretna, jer onda ispada da se ograničava samo na ono što je nekom gradu imanentno, i da je sve što je i novo i prosperitetno tu nepoželjno, što u stvarnosti nije istina, ali ovo što je zabranjeno sigurno nije ni novo, a nikako ne i prosperitetno. Meni je najbolje u cijeloj priči taj nekakav otpor ovoj zabrani gdje se koriste bijedni eufemizmi, jer činjenica je da nitko ne želi otvoreno priznati da sluša cajke, jer je Bogu hvala, u njima ostalo još dovoljno srama, iako je i toga sve manje i manje.

STRAŠAN ŠOK! SNIJEG JE PAO USRED ZIME

Svake godine slušamo ono isto naricanje o tome kako više nema pravih zima, da treba malo stegnuti ispod nule da pocrkaju sve štetočine (neće baš sve jer se u nekim klubovima gdje se sluša čudna muzika uvelo grijanje, ali to je druga priča), da se više ne mogu pokazivati skupi kaputi (dabog da se ucrvala svaka bunda koja na sebi ima krzno) i sve u tome stilu. I onda je pao snijeg… Naravno, opća katastrofa, zatvorene ceste, ljudi zameteni u mećavi (bez zimske opreme naravno), blokirana Hrvatska… Bio sam ovih dana svjedok toga da su se neke ekipe medicinske iz naše bolnice morale probijati do Zagreba da bi prevezli male i velike bolesnike i njih mi je jedino žao. Ovih koji su se vraćali sa skijanja baš nimalo. Tko ih je tjerao da putuju? Što nisu stajali doma kada su vidjeli prognozu?

A meni je ta priča o snijegu koji nas iznenadi usred zime baš simpatična, a kako slabo putujem, jako me zanima kako je to u drugim, susjednim nam zemljama, u Italiji, Sloveniji, Austriji… Dobro, reći će netko da kod njih nema strašnih bura kao i kod nas, ali zbilja ne vjerujem da se od takvih stvari radi senzacija kao što je to kod nas. A čuli smo i da je aktivirana jedna institucija do koje ja jako puno držim i koju cijenim i poštujem, a zove se HGSS, tj. heroji koji skaču u pomoć i spašavaju živote, a plaćeni su malo i nikako u odnosu na neke druge stvari. A kada su oni u pitanju jedna me stvar jako zanima. Jesu li ovaj put na snijegu prošli bez batina? Sramota!