"Mi tzv. »Zadrani« smo naprosto preneraženi tim otkrićem"

Na televiziji i u medijima u zadnje vrijeme često možemo spoznati kako se na našoj rivi (to je onaj potez od Pozdrava Suncu prema Bibinjan – objašnjenje za Novozadrane koji nemaju pojma što je to i gdje je to Zadar) vrše vrlo važna arheološka iskapanja, gdje su sasvim neočekivano na mjestima gdje svi znamo da su do 1943.-1944. bile zgrade otkriveni temelji tih istih zgrada što nas je uistinu prenerazilo, otprilike kao ono kada snijeg padne usred zime ili kada je ljeti vruće, ili kada se napravi neka prometnica pa onda sve poplavi s prvom kišicom. Ne samo da su nađeni temelji, vengo se u tim temeljima tu i tamo može naći koji komad stvari koje su bile zatrpane s čak tridesetak centimetara debelim slojem zemlje punih 79 godina. Mi tzv. »Zadrani« smo naprosto preneraženi tim otkrićem i nikada ne bi pretpostavili da se na mjestu gdje je nekada bila zgrada četverokatnica mogu naći temelji te iste zgrade. To otkriće je toliko važno da ja predlažem da se nađe neka secesijska (ili kako se to već zove – ja kao pomoćni kuhar nemam baš takvo znanje) zgrada (može ova zgrada od Županije) i da se pretvori u recimo »Muzej iskopina s temelja zgrada srušenih u bombardiranju prije 80 godina«. To bi bilo dobro, ali se nikako ne smije zaboraviti napraviti i »aneks« toj zgradi, onako kako je blistavo stavljena ona zelena nakarada na Muzej antičkog stakla. Šteta bi bila propustiti priliku za još malo unakaziti Zadar ili bar ono što je od njega ostalo.

IZGLEDA DA NAM DOLAZE IZBORI…

Moram priznati da kada krenu izbori ja dugo odolijevam raznim kampanjama, i to na taj način da ne palim televiziju. To mi nije bilo teško, jer televizor uopće ni nemam, nego ga, za potrebe ove cijenjene kolumne, gledam po kućama prijatelja i rodbine, a to radim često, jer me uvijek ponude ićem i pićem, onda ja to sve pojedem i zato imam sto kila. Ali, vratimo se mi izborima. Dok sam se nekada mogao i nasmijati to sada postaje dosta neveselo i više me ne zabavlja. Doduše, nikako da shvatim da predizborna kampanja nije napravljena zato da bi mene uveseljavali, ali mi, iskreno govoreći, nije ni smiješno. Nekako mi je više depresivno.

NE DAJE NI CENT POREZA, A MOŽE GLASATI

Što mene živcira? Puno toga… Prvo, to kada vidim da svoje plakate lijepe tamo gdje to zakonom nije dozvoljeno. Reći će netko – to je sitnica. Da, ali tako počinje nered i bezakonje, jer se i prije izbora krši zakon. Drugo, što je puno važnije, je to da ja nikako ne mogu razumjeti (a ne radi se samo o ovim izborima) kako netko tko živi tamo negdje u Njemačkoj, ima pet puta bolji standard nego ja, živi uređenije i kulturnije (mislim, u kulturnijoj zemlji) i što je najvažnije – netko tko ne daje ni centa poreza u Hrvatsku, kako netko tamo može svojim glasom određivati kako ću ja živjeti u Hrvatskoj. Nisam glup čovjek, imam nešto životnog iskustva i znanja, ali ja to ne mogu nikako razumjeti, kao što ne mogu razumjeti kakvog smisla uopće imaju takvi izbori te se nadam da će se to konačno ukinuti, a pogotovo što ova inteligencija (ovaj put nisam sarkastičan) koja se iselila skupa sa svojim školovanjem, znanjem i sposobnostima uopće i ne izlazi na izbore u tim Irskama (zbilja, kako se kaže množina za Irsku?), Njemačkama i Amerikama, već nastoje to izbrisati iz pamćenja i svoje sposobnosti stavljaju na raspolaganje tim novim zemljama u kojima se ne sadi beton umjesto zelenila i u kojima se ne slušaju cajke i da ne nabrajam sada što sve ne. Tužno, u svakom slučaju.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.