Što više školskih praznika, a što manje nastavnih dana

Imam veliki problem sa svojim djetetom. Ustvari, nemam s djetetom, nego s njegovim školskim praznicima jerbo moram ponekad i ići na posao, a onda mi paše da je u to vrijeme nastava tako da ne moram plaćati sitericu. Nekako sam se organizirao, a onda sam shvatio da postoje i školski praznici i da su nekako čudno raspoređeni. Nekada se znalo. Zimski i ljetni praznici i to je bilo sve, a onda su se pojavili neki proljetni što je i imalo neke logike jer drugo polugodište ipak malo dulje traje pa neka se djeca odmore par dana. S druge strane, postali smo zemlja ljubitelja skijanja pa sada imamo zimske praznike u čak dva dijela tako da se roditeljima pogoduje da biraju kada žele svojoj dječici plaćati učitelja skijanja, jer Bože moj – ipak smo mi još nedavno bili skijaška velesila zahvaljujući Ivici i Janici. Ipak, od ove godine imamo i tzv. »jesenske« praznike koji traju, vjerovali ili ne dva (2) dana. Kome je to palo na pamet meni baš nije jasno, ali na televiziji jasno kažu da su djeca napustila školske klupe i sada su na praznicima jer se moraju odmoriti s obzirom na to da nastava traje skoro dva mjeseca. To je jako pametno jer će onda kasniti i program koji je zadan pa će djeca u šestom mjesecu uživati pohađati nastavu na +35. Nevjerojatno kakva ingeniozna ideja. Kada već imamo ljetne, zimske i proljetne praznike zašto bi jesen trebala ostati uskraćena za ova dva dana. A malo je dva dana. Treba najmanje 15 pa neka se djeca kuhaju sve do pola sedmog mjeseca.

KAKO SAM ŠETAO PO GROBLJANSKOM MRAKU…

Svake godine u ova doba moram otići do groblja jer to od mene traže stariji članovi obitelji moje da uredimo grobove. Naši su grobovi u pravilu uredni preko cijele godine, a ne samo kada nagrne narod za Svisvete, ali to je već druga priča. Krenuo ja tako dva dana ranije da izbjegnem gužvu i to pred sam suton jer volim samoću, ali gužvu izbjegao nisam jer je naroda bilo toliko da se nisam imao gdje parkirati. I dok sam obišao sve obiteljske grobnice već je pao mrkli mrak pa je bilo zanimljivo bauljati po tmini između grobova i sretati i druge pametnjakoviće koji su htjeli izbjeći gužvu, a gužva se izbjeći ne može jer je jako važno da komšije vide kako smo mi potrošili pravo malo bogatstvo, a sve to na radost trgovaca cvijećem, a na žalost ljudi s mjerom jer je upravo zanimljivo kako neki iz svega moraju stvarati balkanski cirkus gomilajući tone svijeća i svjetiljaka. Neki su toliko pretjerali da to zbilja graniči s dobrim ukusom, a najbolji su bili neki koji su na svoju ionako preskupu i neukusnu grobnicu stukli pravo malo bogatstvo samo da svi vide koliko su imućni. Ovdje sam pomislio da je došlo vozilo hitne pomoći i da su upaljena rotacijska svijetla, a ustvari su kupili gomilu najvećih električnih lampiona koji su tako jako svijetlili da sam zbilja pomislio da se radi o nekom vašaru i samo su nedostajale upaljene bengalke pa da sve bude pravi balkanski cirkus, a ne poštovanje prema preminulima. Uostalom, poznato je koliko se veliki dio našeg naroda voli rješavati svojih starih i nemoćnih samo da bi što prije naslijedili ono što su stekli.

U svakom slučaju, vrlo su rijetke informativne emisije na našim televizijama u kojima se ne rade prilozi s mjesta gdje se prodaje cvijeće, jer se kod nas pijetet prema umrlima i ljubav prema crkvenim običajima mjeri brojem cvjetnih buketa i šarenih lampiona pa se ja sjetim one TV-emisije o običajima primitivnih plemena u dalekoj Africi gdje je važno da je na groblju sve šareno, a najdraže im je unajmiti vozilo hitne pomoći koje svojim rotirkama i sirenama nemalo razveseli obitelj i pokojnika jer su svi oni isti i vole šarene laže, ali sam sada opet otišao predaleko pa prekidam i lijepo vas pozdravljam sa željom da na taj dan što dulje budete živi i zdravi.

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.