Pismo Slavenki Drakulić

Foto: Marko Gracin

Poštovana šjora Slavenka,

izronio sam iz Vaše knjige Kako smo preživjeli, u izdanju Feral Tribunea, Split, 2001. godine.

Duboko sam ronio napijajući se svježom, blagotvornom vodom Vaše literature. Kako bih bio siromašniji da Vas nisam čitao. Kako bi u mom umu ostajali ruzinavi rukavci misli da nisam plivao u valovima Vaših rečenica.

Literaturu valja čitati prije nego se o njoj govori. Kako su se ljutili na Vas oni koji Vas nisu čitali, nego su o Vama slušali one kojima ste demaskirali puteve ideologija koje hoće nad drugima vladati.

Vi ste kroz to vrijeme, pametno, naiskap srkali vodu slobode. Sloboda jedino može proizići iz osobe. Sloboda se rađa u osobi, različitoj od drugih osoba, koja stoji uz druge.

Ključ Vaše rečenice jest osoba koja stoji nasuprot ideologije koja hoće zagospodariti nad svima. Suverena osoba slobodna je i sretna je. Hvala Vam na hrabrosti. Hrabre osobe izgovaraju sebe, a ne očekivanja drugih o sebi. Hrabre su osobe same, hrabre se osobe izgone iz mase istosti, hrabre se osobe opečaćuje kao neprijatelje »naše stvari«.

Ideologije se mijenjaju. Kalupi su isti. Danas jesu, sutra nisu.