Sebičnost i ljubav

Zvjezdan je mačak kojega nisu htjeli. Aleksandar je dječak kojega nisu htjeli. Zvjezdana je udomio Mate. Aleksandra je posvojila Marina. Komfor je ljudim bitniji nego briga o nemoćnim bićima. Razumijem to. Sebičnost je utkana u ljudsko biće više nego briga i ljubav prema drugome. Sebičnost je priroda čovjeka. Ljubav, briga prema drugome je odluka budne osobe. Budan si kada odlučuješ kada se mičeš s mjesta. Sebičnost je stanje, a ljubav je odluka.

Sebičnost te drži u gnjilom mjestu, ljubav te izvodi na svježi zrak, u divna neistražena gorja tvoje duše i prirode. Inteligentna osoba razlučuje što je dobro, što je zlo. Inteligencija je mogućnost odluke. Sebičnost je evolucijski zadana. Ja odlučujem hoću li ljubiti. Ljubavlju nadilaziš ograničenja sebičnosti. Odlučuješ li se za ljubav obogaćuješ i sebe i svijet. Toliko si inteligentan koliko se odlučuješ za ljubav.

Ljubav je ambijent u kojem prepoznaješ sebe: svoja ograničenja, svoje mane, svoje genijalnosti, svoje grijehe. Ljubav je ambijent gdje se prihvaćaš. Ljubav je ambijent u kojem prepoznaješ i drugoga u svoj njegovoj kompleksnoj cjelovitosti.

Naravno da je i zlo inteligentno. Ali ključ je u izboru za dobro. Jer dobro obogaćuje drugoga, a tebe čini sretnim. Izaberi zlo i jednog dana pojest će te. Izaberi hrabro, ljubav i dobro i kada je sve protiv toga, iz tebe će se koncentrično širiti krugovi svježega zraka, mira, napretka i sreće.

Dobro došli u pustolovinu dobrote.