PAD PEPOVOG CARSTVA! Katalonac je pao na testu kojeg je do sada uspješno polagao

How did we end up here in this dump? – pita se ostarjela filmska zvijezda Riggan Thomson (Michael Keaton), koji pokušava napraviti karijerni comeback u adaptaciji kazališne predstave ‘What We Talk About When We Talk About Love’. Iako je ‘dump’ (smetlište) preteška riječ, ali slične dileme kao i glavnik lik filma ‘Birdman’ ima i Pep Guardiola, koji traži izlaz iz gabule u kojoj se nalazi njegov Manchester City, koji je godinama vladao engleskim nogometom. Pep je ekspert za ligaška natjecanja, a samo je tri puta gubio utrke u nacionalnim prvenstvima. U leđa je jedino gledao Jose Mourinhu i madridskom Realu (2011-12), Antoniju Conteu i Chelseaju (2016-17) te Jurgenu Kloppu i Liverpoolu (2019-20), a u svim ostalim sezonama od svog trenerskog debija u seniorskom nogometu pronalazio je put do prvih mjesta s Barcelonom, Bayernom i Cityjem. Zato je neobično gledati pad Građana, koji su pod vodstvom katalonskog stručnjaka uzeli šest premierligaških naslova u posljednjih sedam godina, s time da tome trebamo pridodati i ‘Treble’ iz 2023. Pa gdje zapinje ove godine?

Zapinje na više polja. Pored neminovne zasićenosti i ozljeda, veliki faktor u posrtajima Manchester Cityja ima i pasivnost na ljetnom prijelaznom roku. Guardiola je vratio Ilkaya Gundogana iz Barcelone, dok je Savinhov angažman bio ranije dogovoren, no korekcije su trebale biti snažnije, usprkos činjenici što su Građani u svibnju 2024. postali prva momčad u povijesti engleskog nogometa koja je povezala četiri prvenstva u nizu. Pep je shvatio da je zakasnio s mijenjanjem krvi tek nakon ozljeda Rodrija, Akea, Diasa i De Bruynea, a u obzir je trebao uzeti i iscrpljujuće Europsko prvenstvo koje je sasvim sigurno utjecalo na formu Phila Fodena i Kylea Walkera. Foden je bio neprepoznatljiv krajem prošle godine, dok je Walker napustio Etihad, potpisavši za Milan.

Pep je uvijek bio korak ispred svih kada su u pitanju pojačanja, jer je i nakon povijesnih uspjeha, kao što je osvajanje 100 bodova ili uzimanje trostruke krune, tražio nova lica koja su osvježavali kadar. Pogledajmo samo sastav Manchester Cityja u finalu Liga kupa 2018., kada je Pepova momčad obrisala pod s Arsenalom na Wembleyju. Claudio Bravo, Kyle Walker, Vincent Kompany, Nicolas Otamendi, Danilo, Gundogan, Fernandinho, David Silva, Kevin De Bruyne, Leroy Sane i Sergio Aguero bili su Pepov izbor, a kao što vidimo, velika većina ovih igrača uopće nije bila na Ataturku u finalu Lige prvaka pet godina kasnije, kada je City slavio protiv Intera. Protiv Arsenala nije bilo Nathana Akea, Erlinga Haalanda, Rubena Diasa, Jacka Grealisha, Rodrija, igrača koji su dali ogroman obol u ‘Treble’ godini. U ljeto 2023., dakle par tjedana nakon istanbulskog finala, u plavi dio Manchestera sletjeli su Mateo Kovačić, Joško Gvardiol, Matheus Nunes i Jeremy Doku, što je Cityju omogućilo da lakše prebole odlazak Gundogana, Riyada Mahreza i Aymerica Laportea.

Kasna reakcija

Tek kada je voda došla do grla, onda je Guardiola reagirao. U siječnju je potpisao Omara Marmousha, Nica Gonzaleza, Vitora Reisa i Abdukodira Khusanova, ali njihovo naglo uvrštavanje u početnih 11 neće dati instant rezultate. To smo najbolje mogli primijetiti u uzvratnoj utakmici play-offa Lige prvaka, kada ‘obnovljeni’ City nije mogao parirati Realu u nijednom segmentu igre, a posebno je teško bilo mladom Uzbekistancu, koji je imao super-težak zadatak na desnom beku. Ali opet, možemo li uopće cjepidlačiti kada pričamo o Guardioli, koji je svojim taktičkim inovacijama promijenio vizuru svjetskog nogometa. Lažna devetka, invertirani bekovi, invertirani stoperi, kratki pasovi, sve je to Pepova ostavština koju pokušavaju kopirati mnogi, od Roberta De Zerbija do Juliana Nagelsmanna. I njemu se može zalomiti neuspješna godina, pogotovo nakon dominacije kakvu Premier liga nije vidjela.

Sigurno da Guardiola svom nasljedniku želi ostaviti momčad koja je sposobna boriti se za vrh. Na tom testu su pali Arsene Wenger i Sir Alex Ferguson, a ‘kosture iz ormara’ treba na vrijeme počistiti. Guardiola će iznaći rješenje, a onda s mirom može u reprezentativne vode. Brazil samo čeka takvog reformatora.