'Duh čovjekov najdublji je njegov sadržaj'

Kada si krvno s nekim povezan, ne mora značiti da si prijatelj. Duhovni odnosi, a takvo je prijateljstvo, dubljI su, drugačiji od krvne povezanosti. Jednostavno je to: duh čovjekov najdublji je njegov sadržaj.

Moje tri sestre, Branka, Irena i Zvonimira, odlučile su se na zajedničko lunjanje po Šibeniku. Šibenik je grad za lagano lutanje, gdje te različita ozračja različito oduševljavaju. Dirljiva je odluka mojih triju sestara lunjati po Šibeniku bez svoga brata, mene namćora.

Srstre oživljavaju duboki sestrinski sloj u sebi koji bratu nije darovan. To me kod mojih sestara oduševljava: sloboda da izostavljaju svoga brata. Slobodan sam od njihova sestrinstva.

Tri moje sestre, drage sestre, svaka različita, svaka s nekom bitnom posebnošću koja me oduševljava. Branka me zadržava da se jezikom ne zalijećem, Irena me plemenito oštro bode da ne pretjerujem, Zvonimira me hrani. Brat: mažen i pažen.

Tri moje setre i ja nismo samo povezani zajedničkom majkom i istim, vjerujem, ocem, nego smo i u duhovnoj simbiozi. Ovo je moj brat, kaže, ili Branka, ili Irena, ili Zvonimira. Ovo je moja sestra, kažem ja.

Tri moje sestre i ja: tri stabla različita, tri stabla posađena u istoj zemlji. Na svakom stablu gnijezde se ptice nebeske: prijatelji, karakteri, umne zaokupljenosti. Tri moje sestre i ja: kvalitetne svađe, djelotvorni smjehovi, nenametljive brige, uglavnom nebesa u koje je posađena zemlja.

Tri moje sestre i ja!