Nastavnik Milivoje Mladenović

Foto: Pixabay

Kada umre tvoj bivši nastavnik, iz tvoga školovanja, kao da umre dio tebe. Mnogih iz OŠ u Salima više nema. Nema ni Ivana Jelavića, Glorije Ledenko, Vlatke Šulc, Živke Radas, s kojima sam dijelio zbornicu u Gimnaziji Vladimira Nazora u Zadru.

Umro i moj nastavnik Milivoje Mladenović iz osnovne škole. Mladenović mi je predavao, onda, hrvatskosrpski jezik. E, ljudi moji, veliki Mladenović. Tako brusiti gramatiku, tako precizno objašnjavati staroslavenski jat koji se je pretakao u ije, je, e ili i…

Onaj tko zna precizan je u prenošenju znanja, jer zna. Tko ne zna, neprecizan je. Onaj koga uči također postaje neprecizan u znanju, a potom i u razumijevanju. Ideolozi vole nepreciznost, znanstvenici i umnici inzistiraju na preciznosti. Kada precizno izražavaš riječima svoje misli, znam kako zboriš istinu i kako si dionik istine.

Preciznost nastavnika Mladenovića i mene je naučila biti određen i jasan. Zato je nenadoknadivo moje naukovanje pod vodstvom Milivoja Mladenovića. Bilo je jasno samo po sebi kako smo poštivali svoje nastavnike u strahopoštovanju koje nije bilo strah nego poštovanje.

Tako se na našem putu naobrazbe pojave ljudi gromade koji tešu naše znanje i kristaliziraju naše razumijevanje.

Hvala, dragi prijatelju Milivoje.