Kako Hrvatska televizija pomno skriva kvalitetne emisije od očiju hrvatskih intelektualaca?

Poznato je da ljude treba odgajati, a također je poznato, iako se to ne govori u javnosti, da to ponekad treba raditi silom i represijom, jer kada bi dozvolili svakome da radi što mu je drago, došlo bi do nereda, anarhije i urušavanja civiliziranog društva. Tako bi npr. glupe filmove i serije trebalo stavljati (ako ih se uopće i treba emitirati) u noćne i ranojutarnje sate, a ne da u elitnim terminima gledamo glupe filmove, opskurnu šund glazbu i ostalo smeće.

Ali, kod nas je to obrnuto. Kod nas dobar film ili dokumentarac možeš pogledati tek od ponoći i to ako si u stanju nakon teškog radnog dana ostati budan, jer, ima još ljudi koji pošteno rade, a ne vuku se po bolovanjima i ne kafenišu za vrijeme radnog vremena. Ali, što sam ono počeo? U lijepom terminu, tamo negdje oko jedan sat poslije ponoći, naša nam televizija emitira dokumentarni film o Vladi Kreslinu. A tko je taj tip?

To je jedan od najboljih i najvećih kantautora na prostorima bivše, znate već koje države, a koji je kulturnim Zadranima najpoznatiji po tome što njegove pjesme jedan zadarski kantautor, izrazito lijep i pametan čovo, a koji u slobodno vrijeme piše jednu TV-kolumnu, zna otpjevati na svojim nastupima i pjesničkim večerima.

A onda prisutni kolutaju očima željni klapskog zavijanja i dalmatinskog naricanja. Svejedno, veliki plus za Hrvatsku televiziju, a kada bi još to reprizirali u udarnom večernjem terminu onda bi bilo i malo više kulture u ovih zaostalih ljudi.

DIVNA EDUKACIJA ZA BUDUĆE MLADE NASILNIKE I SADISTE

Ima jedna lijepa poslovica, a ona kaže – »majmun radi što majmun vidi«. Mislim, nemam ja ništa protiv majmuna, ali ih ne volim ni vidjeti ni čuti i zato kada vodim djecu u zoološki vrt izbjegavam njihov paviljon, ali što ću kada ih je sve više i kada ih srećem i po ulicama.

Ali dobro… treba, znači, paziti što se prikazuje na tv-u, a naše privatne nacionalne televizije na to jako paze. Tako se npr., najavljuje divan prijenos u ultimate fightu ili kako se već zove za plemenita vještina, a u kojem se u nekom kavezu (dabome. Kavez. Pa neće valjda takve stvari raditi u knjižnici ili u crkvi) dva mišićava tipa nemilice mlate rukaman i nogaman, a pogotovo su se fokusirali na trenutak kada ovaj gornji daje seriju udaraca stisnutom šaketinom direktno u lice ovome donjem.

To je jako lijepo, a onda ćemo se poslije čuditi kada tri maloljetnika pred školom cipelare četvrtog (najčešće nedužnog) po glavi, pa onda nesretnik završi na traumi pa se svi čude, pa onda kažu sumještani da su oni dobri momci da idu u crkvu i da su aktivni u lokalnom nogometom klubu, da idu na utakmica ili kako to oni vole reći »na tekme«…

Da. Divni momci. Naša budućnost.

OSNIVANJE MORALNE POLICIJE

Baš nešto mislim, pišući ovo maloprije, kako nama spasa nema, kako će zavladati primitivizam, sirovost i surovost i kako će nas pismene polako stjerati u zabrane tako da oni i njihovi potomci mogu neometano divljati po ulicama i cestama.

Mislim, oni već divljaju, ali nam bar još nisu počeli ograničavati slobodu. A trebalo bi to nekako prevenirati. Recimo, pratiti ponašanje, pa kada netko bude zločest, kada je nasilan i grub prema ostaloj djeci, recimo – zabraniti mu pričest ili krizmu.

To bi ih sigurno pogodilo. Ili recimo da im to ulazi u karakteristike za upis u školu ili za zapošljavanje. Netko će reći – pa takvi i ne idu u škole. Ma idu, idu… Ima dosta faksova danas, ako ne kod nas onda i u susjednim i prijateljskim zemljama.

U svakom slučaju, potpuno je jasno da ja ovaj tjedan nisam gledao televizijski program pa sada iznosim osobne frustracije, a sada vam čvrsto obećajem kako ću se popraviti i da više neću griješiti.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.