AUDICIJA IGORA TUDORA Evo što je hrvatski stručnjak promijenio na vrućoj torinskoj stolici

Kad me netko upita na što me asociraju 2010-te, kao iz topa odgovorim – David Guetta i Juventus. Guetta, francuski DJ, svijet je pokorio kolaboracijama sa svjetskim zvijezdama, a ‘Titanium’, ‘She Wolf’, ‘Gettin Over You’ i druge uspješnice bile su neizostavne na repertoaru svojih kolega koji su zagrijavali atmosferu na plesnim podijima u prošlom desetljeću. U isto vrijeme Juventus je bio u zlatnoj eri, što je iznjedrilo devet uzastopnih ligaških titula za torinsku momčad, ali i dva finala Lige prvaka, koja su napustili pognute glave.

Međutim, dok je Guetta nastavio drmati house scenom s hitovima ‘I’m Good’, ‘I Don’t Wanna Wait’ i ‘Baby Don’t Hurt Me’, Juventusova dominacija je naglo prestala od 2020., iako su za to odgovorni i milanski klubovi te Napoli, koji su mic po mic dostigli torinski klub kada je u pitanju sportska politika, ali i trofeji. No ništa nije upućivalo da će Stara dama tako brzo zahrđati, jer su u jednom trenutku u Torino počeli dolaziti Cristiano Ronaldo, Matthijs de Ligt, Danilo, Adrien Rabiot, Aaron Ramsey, Arthur, Dejan Kulusevski i Federico Chiesa, sami crème de la crème, što je sugeriralo da Juve puca visoko. To ‘visoko’ znači naslov Lige prvaka, ali su tu skupocjenu momčad na putu do najvažnijeg europskog klupskog trofeja zaustavljali Lyon, Ajax i Porto, što je značilo da je bilo nešto trulo u državi Juve.

Taktika tadašnjih trenera bila je nekompatibilna s napadačkim potencijalom, a u ‘novo razdoblje’ Juve je trebao uvesti Thiago Motta, bivši veznjak Intera i Barcelone koji je napravio mini-čudo u Bologni, barem u organizacijskom smislu. Motta je dobio odriješene ruke da gradi modernije Bianconere, a u tome ga je podržala i uprava, koja se pobrinula da u Torino stignu Douglas Luiz, Michele Di Gregorio, Pierre Kalulu, Nicolas Gonzalez, Juan Cabal, Francisco Conceicao, Teun Koopmeiners, Randal Kolo Muani, Renato Veiga i Lloyd Kelly. Dakle, cijela jedna momčad! Ne možemo reći da su ova pojačanja bila nelogična, jer ih dosta poznaje kulturu lige, a Motta je već na raspolaganju imao Kenana Yildiza, Dušana Vlahovića, Federica Gattija. I što se dogodilo? Motta je izdržao samo osam mjeseci, a loša igra bila je glavni katalizator ove radikalne odluke. Brazilsko-talijanski stručnjak nije pronašao dobitnu formulu u kreaciji, što je često ostavljalo dojam da gledamo momčad bez boje, okusa i mirisa. Inzistirao je na formaciji 4-2-3-1, a u sredini terena gledali smo sve i svašta. Od McKennieja na poziciji desetke, do Koopmeinersa na lažnoj devetki, dok je ‘na ledu’ potpuno bio Luiz, koji je u jednom trenutku bio glavni kandidat za brazilsku ‘šesticu’ na Svjetskom prvenstvu. Mottini rezultati nisu bili toliko crni, ali postojao je veliki nesrazmjer u prezentacijama na terenu i ulaganjima, što u današnjem nogometu znači samo jedno – otkaz.

Tudor uskočio

Motta je zamijenjen s – našim Igorom Tudorom, koji je potpisao ugovor do kraja sezone s mogućnošću produljenja. Tušo je već odradio prvu ‘audiciju’, protiv Genoe u prvenstvu, a koja je imala pozitivan ishod. Yildiz je zabio za minimalnu pobjedu (1-0), ali zanimljivije od same utakmice bili su Tudorovi prvi potezi. Igor se odlučio za formaciju 3-4-2-1, vrativši u prvi sastav Vlahovića, koji se nije uklapao u Mottinu viziju, a par središnjih veznjaka tvorili su Locatelli i Thuram, koji su potpuno iz igre isključili Mirettija, Onanu i Frendrupa. Ono što su talijanski mediji dobro primijetili je govor tijela Tudora, koji je čista suprotnost Motti, koji je utakmice promatrao s ‘poker faceom’.

Na koncu, naš strateg je sudjelovao i u pobjedničkom pogotku, dodavši loptu igraču za izvođenje auta prije nego što je Yildiz poentirao. Juventus je ogroman klub, s ogromnom fan bazom, a Tudor zna što je na kocki. Serijom dobrih rezultata može osigurati posao iz snova, a kada vidimo gdje je sve radio, onda znamo da može ‘hendlati’ stres. Hajduk, PAOK, Galatasaray, Karabukspor, Udinese, Marseille, Verona i Lazio, sredine su koje su ga očvrsnule, a u svom bivšem klubu, s kojim je osvojio niz titula kao igrač, može dodirnuti zvijezde. Torinezi vape za kontinuitetom, kojeg su imali dok su tu bili Antonio Conte i Max Allegri. Sada je sve na Tudoru.