Osovina Modrić-Perišić je i dalje glavni motor Vatrenih, a jedan taktički potez koštao nas je Final Foura

Ne sumnjamo da bi se u Stuttgartu, na završnici Lige nacija koja će se održati za manje od tri mjeseca, okupila ogromna ‘kockasta’ svita kako bi posvjedočila reprizi berlinske utakmice s Eura 2024. između Crvene Furije i Vatrenih. U najmanju ruku bi se ponovio Rotterdam, kada su hrvatski dresovi i šalovi obojIli ulice tog nizozemskog lučkog grada tijekom Final Foura 2023. No snove o novoj hrvatskoj fešti u srcu Europe razbila je francuska reprezentacija, koja nas je znala često rastužiti, kako na svjetskim prvenstvima, tako i u drugim, ‘manje bitnim’ susretima. I možemo žaliti za tim, jer je prva poljudska utakmica donijela jednu Hrvatsku koja kontrolira zbivanja na terenu, ali i koja limitira opasnosti pred vlastitim vratima. Tu nam je svakako ‘pomogao’ Didier Deschamps, koji ništa nije dobio sa središnjim trojcem Guendouzi-Rabiot-Tchouameni.

Tricolorima je kronično patila kreacija, a trio Modrić, Kovačić i Baturina lako se nosio sa svojim francuskim pandanima. Dan za zaborav imao je i Ibrahima Konate, koji nam je ‘darovao’ penal u ranoj fazi susreta (koji Kramarić nije iskoristio), a njegovo loše postavljanje koristio je i Ante Budimir, strijelac otvarajućeg pogotka nakon ubačaja Ivana Perišića. Krilni napadač PSV-a, koji je izviždan na početku susreta, vratio je povjerenje tribina preciznim volejom koji je odsjeo u suprotni kut Mikea Maignana, čime se potvrdila njegova važnost za nacionalnu vrstu. Znamo kakvu je kalvariju Ivan proživio nakon teške ozljede koja je dovela u pitanje nastavak njegove karijere, ali ovakva će ga forma i dalje činiti neophodnim za Dalića, pogotovo ako se nastavi igrati u formaciji 4-2-3-1.

Da ne bude da samo hvalimo napadački dio, o obrani moramo reći sve najbolje, jer stoperski tandem Duje Ćaleta-Car i Josip Šutalo nije ostavljao ni pedlja prostora Mbappeu i Dembeleu, a ono što je prošlo, Livaković je skidao.

Preokret u Parizu

Ipak, zaliha od 2-0 zna biti varljiva, jer onda prisiljava protivničku momčad na ‘davanje gasa’ od prve minute uzvrata, što se i dogodilo u Parizu. Deschamps je odstupio od ‘reaktivnog’ sebe, formiravši četvorku u napadu Olise-Mbappe-Dembele-Barcola, a u prvi sastav uletio je i Manu Kone, Romin ‘terijer’. Naš izbornik napravio je minimalne korekcije za uzvrat, ali tko mu to može zamjeriti nakon onakve partije u Splitu. Francuska je bila pod ogromnim pritiskom, prvenstveno njihov izbornik, kojeg se ne libe kritizirati zlatni suigrači iz generacije 98’, Christophe Dugarry i Lionel Charbonnier, koji mu zamjeraju pretjerani oprez i krutost. Nažalost po naše reprezentativce, Didijeve taktičke ograde su se spustile, što je omogućilo Francuzima da Vatrene drže na konopcima kroz cijeli regularni dio, a prostora za kontranapade jednostavno nije bilo. I zato je bio uspjeh da smo uopće izdržali do penala, a to moramo zahvaliti Dominiku Livakoviću, koji je bio u ‘Brazil-modu’. Kazneni udarci, koji su nam donijeli toliko radosti na protekla dva Svjetska prvenstva, nisu ovaj put otišli na našu stranu, iako se nakon promašaja Thea Hernandeza činilo da se momentum potpuno izokrenuo.

Nakon svega, može se jedino reći, glavu gore. Hrabro smo se ‘potukli’ s jednom od najjačih reprezentacija svijeta, a to nam mora biti vjetar u leđa za obveze u kvalifikacijama za SP 2026., što je uostalom i ono natjecanje gdje moramo biti pravi, ama baš svaki susret. Crna Gora, Češka, Farski Otoci i Gibraltar, protivnici su koji su reputacijom daleko ispod Dalićevih izabranika, premda respekta nikad dosta. Češka nam je znala biti tvrd orah, a sada imaju i nekoliko imena koja žare i pale u svojim ligama.

Patrick Schick redovito zabija za Bayer Leverkusen, Vaclav Černy za Glasgow Rangers, dok je West Hamov duo – Vladimir Coufal i Tomaš Souček provjerena premierligaška kvaliteta. I Crna Gora može biti nagazna mina, ali kada bacimo oko na druge skupine, onda znamo da nas je ždrijeb pomazio. To ne treba kriti. Plasman na Mundijal izliječit će rane uzrokovane eliminacijom od Francuske, ali koje nisu previše bolne. Ipak su utakmice Lige nacija, kao što kaže Shaka Hislop, nekadašnji golman Newcastlea, West Hama i Portsmoutha, glorificirane prijateljske utakmice.