Pravosudni policajac iz Zadra dobio sudski spor jer nije mogao koristiti pauzu na poslu

Pravosudni policajac iz Zadra dobio je sudski spor protiv Republike Hrvatske, koja mu je u petnaest dana dužna isplatiti iznos od 1.625,76 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. godine. On je državu tužio zbog nemogućnosti korištenja dnevne pauze od 30, odnosno 60 minuta kad radi u turnusu.  Kao razlog nemogućnosti korištenja dnevnog odmora naveo je specifičnost posla i  kronični nedostatak kadrova.  U utuženom razdoblju poslodavac, odnosno država policajcu nije omogućila vrijeme neiskorištene stanke iskoristiti kao slobodne dane.

Odbijanje tužbenog zahtjeva

Republika Hrvatska se usprotivila tužbi ističući kako nisu točni navodi pravosudnog policajca da mu nije bilo omogućeno pravo na korištenje prava na odmor-stanke. Također, naveli su kako je prilikom uvida u evidenciju radnog vremena službenika pravosudne policije utvrđeno kako su neki djelatnici naknadno upisani, odnosno njihov dolazak i odlazak s posla nije evidentiran u trenutku dolaska na posao već su isti naknadno evidentirani. Iz navedene evidencije se nije moglo utvrditi je li službenik koristio dnevni odmor iz razloga što se u evidenciji ne vodi podatak o tome. Sama činjenica da za vrijeme radnog vremena službenik nije izašao iz zatvora ne dokazuje da isti nije koristio stanku obzirom da je istu mogao koristiti i unutar zatvora.

Država je predložila da se odbije tužbeni zahtjev, što sudac Tomislav Bago nije prihvatio. Kako je obrazložio, činjenica da pravosudni policajac nije ranije podnio bilo kakav prigovor poslodavcu sa zahtjevom da mu se nekorištenje stanki pretvori u slobodne dane ne utječe na mogućnost da svoja prava ostvarivati ovom tužbom jer nije predviđena obveza radnika prije eventualne tužbe, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora, prvo podnositi takvu vrstu prigovora, odnosno zahtjeva poslodavcu.

Pauza se nije morala koristiti

Bivši upravitelj Zatvora u Zadru, koji je bio svjedok u postupku, kazao je kako se nastojalo da svaki pravosudni policajac koristi odgovarajući pauzu, ali se ta pauza nije morala koristiti ukoliko su bile takve potrebe službe, s tim da bi se u tom slučaju takvom policajcu omogućavalo da u petak tog tjedna dva ili dva i pol sata ranije ode s posla. To je ovisilo o potrebama same službe. Dežurni u zatvoru je vodio evidenciju o tome, postojala je posebna knjiga dežurstva. Dežurni zatvora je trebao to organizirati a u slučaju nekakvih pritužbi on bi se trebao vratiti načelniku odjela osiguranja. Pauza je u svakom slučaju trebala postojati, ali događalo se s obzirom na posao, da bi neki službenik bio npr. i po tri puta dnevno vani, ukoliko treba zbog neke rasprave biti na ovom ili onom mjestu, uz odobrenje nadređenih, pa bi službenik u tom periodu kada bi bio vani mogao obaviti ono što bi inače napravio za vrijeme pauze.

Drugi svjedok, koji je do 2015. bio voditelj odjela osiguranja u zatvoru kazao je kako je svaki službenik koji bi otišao na pauzu morao imati službenika za zamjenu i to od onih ljudi koji su bili u smjeni i radili na odjelu. Ako je netko na pauzi to da ne znači da je morao napustiti zgradu već je pauzu mogao koristiti i unutar zgrade. Kako je istaknuo, nitko mu se nije obraćao ni usmeno ni pismeno zbog eventualne nemogućnosti korištenja pauze.