Hrvatska dijalektologija 2. – čakavsko narječje

Ogranak Matice hrvatske u Zadru u četvrtak je navečer bio domaćin svečanog predstavljanja knjige “Hrvatska dijalektologija 2. Čakavsko narječje” autora prof. dr. sc. Josipa Lisca. Ovo djelo, ponajveće dostignuće hrvatskog jezikoslovlja, zadarskoj su javnosti predstavili prof. dr. sc. Joško Božanić, profesor Filozofskog fakulteta u Splitu, urednik Čakavske riči i jedan od recenzenata najnovije knjige profesora Lisca, i dr. sc. Gordana Čupković, docentica Odjela za kroatistiku i slavistiku Odjela za hrvatski jezik i književnost Sveučilišta u Zadru.
Profesor Božanić o djelu “Hrvatska dijalektologija 2. Čakavsko narječje” govorio je u kontekstu svakodnevnog umiranja svjetskih jezika:
– Večeras predstavljamo djelo od najvišeg značaja u svjetskim razmjerima. Nedavno je UNESCO izdao crvenu knjigu ugroženih idioma Europe. Među njih 94 nema čakavskog. To je problem hrvatske dijalektologije u najširem smislu, a znamo kako su čakavski dijalekti danas ugroženiji nego ikad. Tempom umiranja 25 jezika godišnje i brojnim drugim procesima nameće nam se stanje globalne monolingvalnosti. Prilikom istraživanja čakavštine vrlo je značajno imati to na umu. Postavlja se pitanje nije li s obzirom na jezičnu funkciju sporazumijevanja monolingvalnost dobra. No, ispod te i takve površine krije se drugačije stanje. Jezik, naime, u sebi nosi čitav jedan svijet, pa umiranjem jednog jezika umire i jedan svijet. S obzirom na sve izrečeno večerašnji je trenutak posebno svečan. Knjiga profesora Lisca obilježit će svoje vrijeme i buduće generacije hrvatskih dijalektologa morat će, prilikom vlastitih istraživanja, poći od nje, jer ona je u punom smislu kamen međaš izučavanja čakavskog narječja. Objavljivanjem ove knjige profesor Lisac najavio je treći dio hrvatske dijalektologije – kajkavsko narječje.
Uz lijepe riječi i brojne pohvale profesorica Čupković usredotočila se na samu knjigu. Dakle, u knjizi “Hrvatska dijalektologija 2. Čakavsko narječje” profesor Lisac dao je sintezu šest dijalekata čakavskog narječja (buzetski, jugozapadni istarski, sjevernočakavski, srednjočakavski, južnočakavski, te lastovska oaza). Prije početka analize svakog od dijalekta profesor Lisac je ocrtao granice čakavskog narječja danas kao i njegovo prostiranje u predmigracijsko doba. Potom su prikazane njegove osnovne značajke (vokalizam, konsonantizam, prozodija, morfologija, sintaksa, leksik) i kriterij kalsifikacije. Analiza svakog od dijalekta obiluje primjerima, a od velikog je značaja i iscrpan popis literature.
Najzad, profesor Lisac je iskoristio priliku da se zahvali svima koji su pomogli da knjiga nastane, kao i da spomene sve one na koje je mislio pišući knjigu.