Franjo Zenko,

U Adamovcu je 21. travnja 1931. rođen Franjo Zenko, filozof i političar. Diplomirao je filozofiju i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. i doktorirao filozofiju. Od 1960. gimnazijski je profesor filozofije, a od 1961. profesor fonetičar u Centru za sluh i govor u Zagrebu. Godine 1964. postaje asistent na Katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zadru, a dvije godine kasnije zbog antimarksizma zabranjuju mu se predavanja i rad sa studentima. Nakon istražnog zatvora zbog neprijateljske djelatnosti 1967. udaljen je sa Sveučilišta. Od 1968. do 1970. stipendist je Humboldt-Stiftung-a u Njemačkoj, a potom od 1970. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Osnivač je i više godina voditelj međunarodnog tečaja »Renaissancephilosophie und neuzeitliches Denken« u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. Gostovao je s predavanjima na nekoliko europskih sveučilišta. Autor je brojnih djela iz područja filozofije. Suosnivač je HSLS (Hrvatske socijalno liberalne stranke) 1989. i u dva mandata predsjednik Velikog vijeća. Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru od 1992.-1995., a od 2000. do 2004. bio je poslanik RH u Vatikanu.