Uredni i sramežljivi podložniji Parkinsonu?

Nastanak Parkinsonove bolesti usko je povezan s nedostatkom dopamina odnosno propadanjem dopaminergičkih neurona u dijelu mozga koji se naziva “crna tvar” (supstantia nigra), a zadužen je za kontrolu voljnih pokreta. Točni uzroci propadanja ovih neurona, ističe dr. Tolić, još ni danas nisu poznati, kao ni faktori rizika
Ljudi blistavog uma zarobljeni u vlastitom tijelu – izreka je koja se vezuje za osobe oboljele od Parkinsonove bolesti, progresivnog kroničnog neurološkog poremećaja s godišnjom incidencijom od deset novooboljenih na sto tisuća stanovnika. Povodom Svjetskog dana Parkinsonove bolesti, koji se obilježava 11. travnja, razgovarali smo s dr. Antom Tolićem, specijalizantom neurologije na Odjelu neurologije u Općoj bolnici Zadar, koji nam je pojasnio kako je riječ o sporo progresivnoj neurodegenerativnoj bolesti središnjeg živčanog sustava nazvanoj po liječniku iz Londona Jamesu Parkinsonu. Parkinson je 1817. godine prvi put opisao simptome te bolesti.
Nedostatak dopamina
– Parkinsonova bolest spada u skupinu ekstrapiramidnih poremećaja, hipokinetsku skupinu ekstrapiramidnih bolesti, koja zahvaća oko 1 posto populacije starije od 65 godina, s tim da se rijetko javlja prije 30 godine života. Broj oboljelih od Parkinsonove bolesti u Hrvatskoj, pa tako i u Zadru kreće u okviru svjetski razmjera što znači da se godišnje na sto tisuća stanovnika javi deset novooboljelih osoba. Što se tiče prevalencije Parkinsonove bolesti, ona iznosi 300 oboljelih na sto tisuća stanovnika, govori dr. Ante Tolić, te pojašnjava kako incidencija i prevalencija Parkinsonove bolesti rastu s povećanjem starosti populacije.
Nastanak Parkinsonove bolesti usko je povezan s nedostatkom dopamina odnosno propadanjem dopaminergičkih neurona u dijelu mozga koji se naziva “crna tvar” (supstantia nigra), a zadužen je za kontrolu voljnih pokreta. Točni uzroci propadanja ovih neurona, ističe dr. Tolić, još ni danas nisu poznati, kao ni faktori rizika. Smatra se mogućim da je sam proces starenja povezan s razvojem bolesti, no obzirom na činjenicu da se Parkinsonova bolest može javiti i u mlađoj životnoj dobi, očito da starenje nije i jedini faktor rizika. Bolesnici koji su po svojoj osobnosti uredne i disciplinirane osobe, sramežljivi i ponekad depresivni, zatvoreni i sitničavi, imaju veći rizik razvoja Parkinsonove bolesti. Oni najčešće ne konzumiraju alkohol i cigarete, a čini se da bi pušenje, kako navodi dr. Tolić, moglo imati protektivan učinak na razvoj Parkinsonove bolesti.
Faktori okoliša
No, još uvijek nije poznato jesu li ovakve osobine ponašanja izvorni faktor rizika za razvoj ove bolesti ili rani znak nedostatka dopamina. Postoje i faktori okoliša koji mogu utjecati na razvoj Parkinsonove bolesti. Ti faktori uključuju herbicide, pesticide, teške metale te konzumaciju bunarske vode jer je uočeno da se Parkinsonova bolest javlja češće u ruralnim nego u gradskim sredinama. Što se tiče genetske predispozicije, bolesnici koji u obitelji imaju oboljele od Parkinsonove bolesti imaju dva puta veći rizik za njen nastanak. Rizik je isto tako veći ako se bolest kod člana obitelji javila u ranijoj životnoj dobi.
– Parkinsonova bolest nastaje zbog propadanja skupine neurona koji luče neurotransmiter dopamin. Ti neuroni smješteni su u području mozga koje se naziva substantia nigra. Uzrok propadanja tih neurona nije potpuno jasan, no vjeruje se da se radi o kombinaciji genetske sklonosti i utjecaja čimbenika okolišta. Kao faktori rizika nerijetko spominje se izloženost pesticidima, česte ozljede glave, muški spol… dok se za pušenje smatra kako smanjuje rizik od nastanka bolesti, kaže dr. Tolić, nastavljajući kako Parkinsonovu bolest treba razlikovati od parkinsonizma, koji iako ima slične simptome, uzorci su različiti, a spominju se lijekovi, moždani udar, tumori, droge…
Što se tiče dijagnoze Parkinsonove bolesti, ona se i danas prvenstveno postavlja na temelju kliničke slike te eventualnog povoljnog odgovora pacijenta na uvođenje terapije. Tipičnu kliničku sliku Parkinsonove bolesti, kako pojašnjava dr. Tolić, čine smanjenje i usporenost motorike, tremor u mirovanju te povišen tonus mišića odnosno ukočenost.
Oskudna mimika
– Uz navedene simptome, za Pakrinsonovu bolest karakteristična je i oskudna mimika lica, monoton i tih govor, poteškoće sa stolicom i mokrenjem. Kasnije se kod oboljelih od Parkinsonove bolesti javlja i anksioznost, demencija i depresija, kaže dr. Tolić, dodajući kako je liječenje prvenstveno medikamentozno, s tim da je Parkinsonova bolest jedini neurodegenerativni poremećaj za koji postoji učinkovita simptomatska terapija.
Osnovne skupine lijekova koje se primjenjuju u terapiji Parkinsonove bolesti su prekursori dopamina – levodopa, stimulatori dopaminergičnih receptora, različiti blokatori razgradnje dopamina, antikolinergici te amantadin. Levodopa jedan od najdjelotvornijih lijekova i još uvijek predstavlja zlatni standard u liječenju Parkinsonove bolesti, a u mozgu se direktno pretvara u dopamin i tako nadoknađuje nedostatak fiziološkog dopamina zbog kojeg i dolazi do razvoja bolesti. Najčešće se daje u kombinaciji s inhibitorima enzima dekarboksilaze koji sprječavaju njenu brzu razgradnju i omogućavaju da veća količina levodope dospije do mozga. U početku terapije, levodopa pokazuje odlične rezultate i dobro kontrolira simptome Parkinsonove bolesti, no s progresijom bolesti i dugotrajnom primjenom, kako navodi dr. Tolić, učinak levodope slabi, javljaju se tzv. motoričke oscilacije kada se, pred kraj intervala doziranja, pojavljuju simptomi Parkinsonove bolesti i primjenjena doza levodope ima sve kraći učinak.
Osim toga dugotrajnom primjenom levodope javljaju se i diskinezije, nekontrolirani pokreti koji uključuju izvijanje, okretanje ruku, šaka, stopala, trupa i glave, koje su najizraženije kada je i koncentracija levodope u mozgu najveća, a pojačavaju se i povećanjem primjenjene doze. Stoga se, prema terapijskom algoritmu, levodopa preporučuje u terapiji uznapredovale Parkinsonove bolesti i to sama ili u kombinaciji s drugim lijekovima.
Duodop sustav
Napredak je u liječenju Parkinsonove bolesti posljednjih godina donosi duodopa sustav za uzimanje lijeka u kojem se koncentrat levodope nalazi u obliku gela i može se primijeniti enteralnim putem, tj. preko tankog crijeva. Doziranje se odvija putem posebno dizajnirane pumpe u koju se umeće spremnik s lijekom. Preko katetera, koji se kirurškim putem uvodi u tanko crijevo, lijek se može kontrolirano i prema individualnim potrebama pacijenta dozirati tijekom cijelog dana. Time se izbjegava prolaz tvari kroz želudac i spomenute oscilacije u serumskoj koncentraciji, ali i osigurava mobilnost pacijenta te omogućuje samodavanje lijeka. Takav način pokazao se vrlo djelotvornim kod pacijenata u poodmaklim fazama bolesti, u smislu povrata njihove funkcionalne sposobnosti. Nedostatak duodop sustava, koji se ugrađuje jedino u zagrebačkim privatnim klinikama, je njegova visoka cijena koju tek rijetki pacijenti sebi mogu priuštiti.
– Ranom dijagnozom i pravilnom terapijom simptomi Parkinsonove bolesti mogu se uspješno kontrolirati, tako da su osnovni ciljevi liječenja usporenje progresije bolesti i postizanje što bolje kvalitete života pacijenata. Shodno tome, iznimno je važno da osoba koja je oboljela od Parkinsonove bolesti ostane aktivna u svakodnevnim poslovima koliko je god to moguće, a kasnije veliku ulogu igra i fizikalna terapija, kaže dr. Ante Tolić, zaključujući da iako je tijek Parkinsonove bolesti progresivan, danas se uvođenjem adekvatne terapije moće postići gotovo jednako trajanje života kao kod ostatka populacije.

 SLAVNI BOLESNICI

Mnoge su poznate osobe bolovale od Parkinsonove bolesti. Među njima su i mnogi diktatori pa se tako za Adolfa Hitlera, tvrdilo da je posljednjih mjeseci prije samoubojstva bolovao od Parkinsonove bolesti, zatim španjolski vođa Francisco Franco, kineski vođa Mao Ce Tung, kubanski lider Fidel Castro. Od te su bolesti bolovali i američki predsjednik Harry Truman, bivši ministar vanjskih poslova Austrije Alois Mock, najpoznatiji svjetski boksač Muhammad Ali, američka glumica Katherine Hepburn, country pjevač Johnny Cash, španjolski slikar Salvador Dali, američki glumac Michael J. Fox koji je obolio već u svojoj tridesetoj godini života te vjerojatno najpoznatiji čovjek koji je bolovao od Parkinsona – Papa Ivan Pavao Drugi.