ponedjeljak, 25. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Manastir Krupa otkrio nova prostranstva zajedništva

Autor:

01.02.2009. 23:00
Manastir Krupa otkrio nova prostranstva zajedništva


Hodočasnici su obišli katedralu Svete Stošije, samostan Sv. Mihovila, benediktinski samostan Sv. Marije, franjevački samostan Sv. Frane, zadnje odredište na poluotoku bila je crkva Gospe od Zdravlja, a na putu u Gospić zadržali su se u pravoslavnom manastiru


Župa Navještenja Blažene Djevice Marije iz Gospića organizirala je nedavno hodočašće u Zadar i zadarsko zaleđe. Kako je stajalo u pozivu vjernicima i medijima, osnovni je motiv hodočašća bio vezan uz Svijećnicu, kada se posebno promišlja o redovništvu i moli za osobe posvećenog života. Vođa puta bio je gospićki pop vlč. Ante Luketić, a u Posedarju se hodočasnicima pridružio tamošnji vjeroučitelj Denis Žunić. Hodočasnici su na zadarskom poluotoku obišli katedralu Svete Stošije, samostan Sv. Mihovila, franjevaca trećoredaca-popova glagoljaša i benediktinski samostan Sv. Marije sa stalnom izložbom crkvene umjetnosti i franjevački samostan Sv. Frane. Zadnje odredište na zadarskom poluotoku bila je crkva  Gospe od Zdravlja. Gospićki svečenik vlč. Ante Luketić ondje je predvodio svetu misu. Budući da je u te dane padala i obljetnica osloboditeljske akcije “Maslenica”, svi su se u svojim molitvama sjetili poginulih hrvatskih branitelja koji su u odlučnoj akciji spojili hrvatski sjever i jug, oslobodivši u svega nekoliko dana područje Maslenice, Rovanjsku, Jasenice.
Povratak prema Gospiću bio je u znaku posjeta još jednom samostanskom objektu. Pravoslavni manastir Krupa datira iz 1317. godine i najstariji je od pet takvih zdanja u Hrvatskoj. Iako je pomalo skriven i doslovno ukopan u kamene litice zadarskog zaleđa, manastir je u svojoj dugoj povijesti bio žrtva mnogih najezdi i osvajačkih posezanja. Posebno su ga oštetili Turci 1502. i 1620. godine, a znatno je oštećen je i u II. svjetskom ratu. U Manastiru danas živi samo iguman Gavrilo Stevanović. Jedina monahinja Paraskeva već je dugo godina boležljiva, sada joj se stanje pogoršalo i liječi se u zadarskoj bolnici.
Iguman Gavrilo je vrlo ljubazno primio gospićke hodočasnike. Proveo ih je manastirskim dvorištem u crkvu Uspenja Bogorodice, gdje im je kazivao o burnoj povijesti i pomalo opskurnoj sadašnjosti ovoga zdanja. Posjetitelji su potom pred velikim ikonostasom otpjevali “Čuj nas Majko”. Zacijelo se u ovoj crkvi  prvi put čula ta pjesma. U dvorištu manastira potom su izmolili Očenaš i začula se pjesma “Ima jedna duga cesta”. S obzirom na sva događanja, nesporazume i povremenu zlu krv među vjerama kroz stoljeća koja su iza nas, ovo se doimalo pomalo nestvarnim.
Iguman Gavrilo pokazao se kao dobar domaćin dobronamjernim hodočasnicima. Pokazao im je i stalni postav manastirskog muzeja u kojemu se nalazi neprocjenjivo bogatstvo sakupljano stoljećima. Rado je odgovarao na pitanja i zadržao se u razgovoru s vlč. Antom Luketićem. Govoreći o svojim utiscima, istaknuo je potrebu zbližavanja katolika i pravoslavaca jer su svi potekli od istog simbola.
 – Hvala Bogu, manastir Krupa otvoren je uvijek svim ljudima dobre volje, a takvi su i danas došli u pohode. Lijepo je da se kao hrišćani sastajemo, da se nalaze ljudi iz raznih krajeva, da posjećujemo jedni druge. Ovo je mala gesta od nas “malih”. Mi nismo kao oni veliki koji vladaju po svijetu. Nismo veliki, ali smo mali, a pred Bogom je svaki čovjek velik. Zato sam ponosan što mi ovako mali pokrećemo dobre stvari. Ova je suradnja, kao i ovo poštovanje ipak najvažnije, rekao je u ime dobrodošlice Iguman Gavrilo.
Slično je govorio i vlč. Ante Luketić:
– Današnji posjet samostanima zadarskog poluotoka i manastiru Krupa ispunjava me radošću što sam, baš kao i svi ovi ljudi ovdje, osjetio jednu dugogodišnju povezanost u Kristu. Naša molitva i pjesme velika su radost i način da svaki vjernik koji je došao ovamo prepozna da je Krist na ovim prostorima kroz sve te tajne prisutan stoljećima. Ovdje me oduševljava jedno iskonsko kršćansko življenje, na drukčiji način od katoličkog, ali kršćansko je i svakako vrijedno poštovanja. Ovdje se osjeti kršćanski duh, a to je uvijek i nova radost. Posebno je važno reći da svi mi dijelimo radost ovoga susreta, naoko tako dalekog, a zapravo tako bliskog nam života, vjere, civilizacije, ljudi i samostana. Manastir Krupa, Krista svjedoči na drugi način, ali nam otkriva i nova prostranstva zajedništva. Što više reći, zapitao se i ujedno odgovorio vlč. Ante Luketić.
 


 BENEDIKTINKE POSJEĆUJU MONAHINJU PARASKEVU




Oni rijetki Gospićani koji poznaju monahinju Paraskevu iskreno su žalili zbog njezine teške bolesti i bitke za život. Već sada nedostaje svima koji su zalazili u manastir Krupa. Osim molitve, najveća su joj utjeha i uzdanica časne sestre Benediktinke koje je pohode u zadarskoj bolnici. To su one iste časne sestre koje su odmah nakon “Oluje” u svojem samostanu pohranile i sačuvale neprocjenjivu muzejsku zbirku manastira Krupa. Kada su se u manastir vratili njegovi žitelji, Benediktinke su im došle u pohode i vratile sačuvanu zbirku koja je i danas izložena u manastirskom muzeju.