Deficit kadra – tko će voziti hrvatske kanadere?

Većini mladih, koji kreću u Pilotsku školu HRZ-a, pred očima nije robusni vodeni bombarder Canadair CL 415, nego elegantni i ubojiti SAAB-ov JAS 39 Gripen ili njegov konkurent Lockheed Martinov F16. Umjesto toga, resursi postojećih MiG-ova 21 pomalo ističu, a samim time i zaštita hrvatskog neba
Nabavom šest novih protupožarnih zrakoplova iz obitelji Air Tractor te uključivanjem novih helikoptera Mi 171 S protupožarne namjenski organizirane snage (PP NOS) Hrvatskog ratnog zrakoplovstva skoro su udvostručile svoju moć borbe protiv požara na otvorenom. Sljedeće godine, kazao je nedavno ministar obrane Branko Vukelić, kad stignu dva nova Canadaira CL 415, hrvatska protupožarna flota narast će na ukupno 22 zrakoplova. Sve to je za jednu zemlju poput Hrvatske, daleko iznad njenog standarda, ali i jeftino ako se uzme u obzir koliku štetu turizmu mogu nanijeti požari. Za ilustraciju pet novonabavljenih Fire Bossova koštat će oko 12,6 milijuna eura, a Canadairi oko 62 milijuna američkih dolara. Ukupan izbačaj vode na požarište u jednom “plotunu” popet će se na oko 48.000 litara i to bez sudjelovanja helikopterske komponente i njihovih protupožarnih vjedara, popularno nazvanih “baja”.
Požari uzbunili Vladu
No, problem će, priznaje ministar, nastati kad te iste letjelice ne bude imao tko voziti. Loša kadrovska politika za vrijeme posljednje tri vlade, u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu je dovela do odljeva pilota u komercijalne zrakoplovne kompanije ili u neke druge sfere. Većina mladih ljudi koji su pristupili HRZ-u, sanjali su da će jednog dana letjeti na modernim borbenim avionima čija se nabava najavljuje skoro cijelo desetljeće. Od novih “jetova” još nema ni traga, ali katastrofalni požari koji su do prije nekoliko godina harali priobaljem, dignuli su Vladu RH na noge. Vlada je, međutim, kuću počela raditi od krova, umjesto da najprije osigura klimave temelje.
Problem je činjenica da se sve manje mladih ljudi javlja na MORH-ov natječaj za pilote. Psihofizička i zdravstvena predispozicija kandidata bila je A kategorije što prevedeno znači da polaznici Pilotske škole HRZ-a, već u startu moraju biti zdravstveno sposobni za pilote nadzvučnih borbenih zrakoplova. Takav “superman” kriterij, nije nužan za pilote kanadera i ostalih protupožarnih zrakoplova, ali je za njihovu eksploataciju potrebno pilotsko iskustvo od najmanje jednog desetljeća i to na fondu sati letenja kudikamo većem nego što ga danas imaju piloti HRZ-a. To se nekako zamjenjuje činjenicom da protupožarni zrakoplovi imaju najveći fond sati letenja pa mlađi uče od starijih. Ti, uvjetno rečeno mlađi piloti, listom su iskusni nastavnici letenja koji su svoja znanja dobili ipak u jednoj respektabilnoj i namjenskoj obrazovnoj instituciji kao što je Pilotska škola HRZ-a. Stoga su razna premošćivanja u obuci, uvjetovana “višom silom”, ipak neminovnost jer Hrvatska nije toliko bogata zemlja da svojim pilotima osigurava veliki mjesečni nalet, a samo kvalitetni nalet čini dobrog pilota.
Vukelićeva neupućenost u problematiku
No, zabrinjava Vukelićevo nepoznavanje materije i hvatanje za staru promašenu priču. Ministar, kao dio novog paketa stimulativnih mjera kojim se žele privući mladi i zadržati postojeći piloti, spominje rješavanje stambenog pitanja. Izgleda da ministru nije jasno da su već dva pokušaja takvog načina zbrinjavanja propala. Naime, prva generacija pilota HRZ-a tužila je i dobila spor protiv MORH-a jer im nisu bili dodijeljeni stanovi, što je bila jedna od klauzula ugovora. Kasniji pokušaji “dijeljenja” stanova iz portfelja bivše JNA, pali su u vodu pred činjenicom o ravnopravnosti rješavanja stambenog problema. Zanimljivo je da će se baš u Zadru, na predjelu Crvene kuće, graditi stanoviti broj stanova za potrebe MORH-a zbog činjenice da se gradnja obavlja na terenu na kojem je nekad bila vojarna. Može se pretpostaviti kako će se osjećati oni stanari koji stanove budu kupovali u okviru POS-a i oni koji će ih dobiti samo zato što su piloti HRZ-a.
S druge strane, većini mladih koji kreću u Pilotsku školu HRZ-a pred očima nije robusni vodeni bombarder Canadair CL 415, nego elegantni i ubojiti SAAB-ov JAS 39 Gripen ili njegov konkurent Lockheed Martinov F16. Umjesto toga, resursi postojećih MiG-ova 21 pomalo ističu, a samim time i zaštita hrvatskog neba. Stoga bi možda trebalo razmisliti i po ugledu na neke druge zemlje školovanje za protupožarne zrakoplove izmjestiti u civilni sektor. No, na tu zasad iluziju, nadovezuje se Vukelićeva izjava da Hrvatska neće samo ulagati u zrakoplove nego i u potrebnu logistiku, što samo u gradnji i adaptaciji novih hangara znači dodatnih nekoliko milijuna američkih dolara. Uz to svima je jasno da Hrvatska u ovakvom ekonomskom stanju, nije još spremna duplirati postojeće resurse.
Slijepo iščitavanje propisa
Nekom svojom matematikom ministar Vukelić je izračunao da bi na svaki zrakoplov trebale ići dvije ili dvije i pol posade. No nije rekao koliko će godina proći dok se dostigne taj standard. Na početku ljeta Hrvatska je skoro ispisala još jednu lošu priču kad je umalo iznajmila od talijanske tvrtke SOREM dva stara Canadaira CL 215. Prema nekim podacima SOREM samo jedno bacanje vode na požarište naplaćuje 1.660 eura. Tako se jednostavno došlo do računice da se više isplati kupiti nove Fire Bosseve. No, jasno je da se sad vidi da je prerano umirovljenje starih kapetana Canadaira bilo slijepo iščitavanje propisa ili neka druga natruha. Možda ćemo za “debelu” dnevnicu iznajmljivati stare Talijane ili možda čak naše pilote koji već duže vrijeme nisu u nužnoj trenaži. Da bi se dočarao izgled pilota nakon nekoliko sati iznad požarišta, dovoljno se sjetiti “lešanih mola”, što svjedoči o koliko napornom poslu se tu radi. Stoga će biti vrlo zanimljivo odgledati na koji će način odigrati najavljeno poboljšanje materijalnih uvjeta koje bi preko noći trebalo osigurati ako ne dovoljan broj letača nebeskih vatrogasaca, onda barem mir u kući.
Požar nije ugašen dok ne dođe vatrogasac
Zemaljski vatrogasci dodaju kako su zadovoljni ojačavanjem protupožarne eskadrile, ali dodaju da požar nije ugašen dok na njega ne stupi vatrogasac pješak. Zadar, kaže županijski vatrogasni zapovjednik Željko Šoša, osim tradicije profesionalnog vatrogastva ima dobru opremljenost glavne postrojbe JVP Grada Zadra. No, kaže Šoša, neke jedinice lokalne samouprave poput Vira, Galovca i Vrsi ne poštuju odredbe Zakona o vatrogastvu i nemaju čak niti DVD. Zanimljivo je da je Šoša, inače poznati zadarskih hadezeovac, uperio prst u jedinice lokalne samouprave na čijem čelu nije njegova stranka, ali se on brani činjenicom da je isto tako napao općinu Zemunik Donji gdje je na vlasti HDZ, pa su oni napravili ono što zakon nalaže.
Helikopteri za akcije spašavanja
Posebni problem su i novonabavljeni helikopteri Mi 171 Š. Nabava tih helikoptera popraćena je u javnosti informacijama da će dva od deset “jurišnika” biti opremljeni za akcije SAR (safe and rescue) traganja i spašavanja, ali i za potrebe hitnog medicinskog, ali civilnog prijevoza. I tu se išlo logikom nedupliranja resursa, ali iz Ulana u Sibiru nije stigao niti jedan takav, posebno nadograđeni zrakoplov. Ministar Vukelić bio je izričit u tvrdnji da je Hrvatska dobila ono što je naručila. Zapovjednik HRZ-a, brigadni general Vlado Bagarić, dodao je da se svaki “jurišnik” može prilagoditi za SAR akcije i medicinsku pomoć prema NATO standardima. U zraku je ostalo pitanje, a što je sa zbrinjavanjem hrvatskih bolesnika i unesrećenih u prometnim nesrećama, i to po EU standardima.
Požari u Grčkoj “spasili” kanadere
Da bi se približno vidjelo koliki je napor hrvatska država napravila nabavom samo Canadaira CL 415, dovoljno je zaviriti u činjenicu da je tvrtka Boimbardier iz Montreala dosad samo isporučila 60-ak zrakoplova tog tipa. Canadairova cijena odgovara približnoj cijeni “golog” F-16, a kupci ovog protupožarnog zrakoplova su listom bogate zemlje. Najviše, ukupno 17 ih je nabavila Kanada. Francuska ih, pak, ima 12, a Grčka 8 od čega 7 415 GR-s i 1 416 MP. Italija ih ima 15, s time da ih je naručila još tri. Španjolsko ratno zrakoplovstvo je uz postojeća dva naručilo još dva, a Unidad Militar Emergencias još dva. Zanimljivo je da bogata Amerika piše u popis tek dva CL 415 koji su u leasingu okruga Los Angeles od provincije Quebek tijekom protupožarne sezone. Malezija je naručila dva CL 415. Popis se nadopunjava novim narudžbama te nije konačan, što se ima zahvaliti prvenstveno katastrofalnim požarima u Grčkoj, koji su zapravo “spasili” proizvodnju ovih izvanserijskih letjelica. Mnoge zemlje, poput Španjolske u svojoj pp eskadrili imaju i stare Canadaire CL 215.