“Dugi otok” i “Blagoslovi Bože Zadar” na dar Zadranima

Da sam bio nautičar, a ne strojar, vjerujem da ne bi bilo ništa od glazbene karijere, jer sam strašno volio ploviti
S Đanijem Maršanom razgovaramo u trenutku kada on  i Zadarski list daruju svojim  čitateljima, odnosno sugrađanima – pjesmu. Đani će nam  reći o čemu je riječ.
– Riječ je o CD-u s dvije  moje pjesme. Riječ je o pjesmi  “Dugi otok” koju sam napisao  pred oko dva mjeseca, sada i  snimio. Obuhvaća stihovima  imena svih 12 dugootočkih  mjesta, svakako će biti draga  Dugootočanima, i ta će naša  lijepa i vrijedna destinacija i  pjesmom biti oslikana i promovirana. Kada sam to radio  nisam znao da će publika kroz  nekoliko “puštanja” ove pjesme preko radija tako pozitivno reagirati. Zahvaljujem  Zadarskom listu što je omogućio da se ta pjesma i “Blagoslovi Bože Zadar” približi,  kroz dar, našim sugrađanima.  Zahvaljujem i Tankerskoj plovidbi kao vlasniku Zadarskog  lista na podršci u tome.
Stjecajem okolnosti saznao  sam i da će i primopredaja  velikog broda imena “Dugi  otok”, upravo za Tankersku  plovidbu, biti ujesen pa se i to  sretno poklopilo. Uz Dugi  otok je pjesma “Blagoslovi  Bože Zadar” koja opjevava  cijelu našu županiju i njezino  središte, dakle, obraća se našim ljudima i kraju.
Radost nastupanja na  Splitskom festivalu i  MIK-u
* Zadnjih ste tjedana aktivni. Odradili ste Splitski  festival, a bili ste vrlo uspješni  na Melodijama Istre i Kvarnera?
– O Splitu i tradiciji ne  moram posebno govoriti. Kad  je u pitanju jedan specifičan  festival Melodije Istre i Kvarnera na njemu sam godinama  prisutan jer sam našao kolege  sa zajedničkim jezikom u glazbenom, ali i u ljudskom smislu. To je jedini festival koji je  “putujući”, odnosno obilazi  10-ak većih i manjih centara u  Istri i Kvarneru, a sada već,  moram priznati uz moju inicijativu, nekoliko godina i Novalju. Smatram da je čakavica  jedno naše značajno obilježje  s puno narječja od Pule, Rovinja, Kvarnera, a i otoci i  Zadarske županije i južnije su  otoci čakavštine. Nastojim biti  dio toga. Dosad mi je to uspijevalo jer, da se pohvalim,  osvojio sam dosad tri prve  nagrade publike s vlastitim  skladbama te tri nagrade  stručnog povjerenstva, a ove  godine treći za redom Zlatni  mikrofon kao nagradu za najbolju, odnosno najuspješniju  interpretaciju. Ne mogu kazati da mi ne godi, ali to nije  osnovni motiv, već je to fantastično okruženje koje zovem okruženjem po mjeri čovjeka. Odgovara mi i mentalitet, ponašanje kao i glazbeni  izričaj.
* Uz karijeru kakvu ste  imali možda je bilo za očekivati da odete iz Zadra?
– Živim u ovom gradu i uz  sve izazove i mogućnosti da  budem drugdje ostao sam, kazat ću tako iako je to možda  profanirano – vjeran sredini iz  koje potječem.
Ne mislim da je išta u životu  idealno, pa ni ostati na jednom mjestu, ali suočen sa  svim dobrim i lošim stranama  života zadovoljan sam što sam  napravio.
Četrdeset godina  pjesme
* Kazali ste da Vam je  dogodine 40 godina pjevačke  karijere?
– Prvu sam ploču snimio  1969. godine. Upravo nedavno mi je izašla Zlatna kolekcija kao zbir najupečatljivija 44 rada koje je izdala  Croatia Records. Predgovor  novinara Pelajića iz Splita i  životopis zaintrigirali su mnoge, zovu me ljudi diljem svijeta, zahvaljujući internetu to  se danas brzo širi.
* I što očekujete dalje?
– Nikad ne reci nikad. Što će  biti dalje? Glazba? Opet diplomacija? Ne mogu decidirano tvrditi jer to samo djelomično ovisi o meni, ali i  puno drugih čimbenika. Bitno  je da sam ono što sam odrađivao u najmanju ruku odradio profesionalno, časno i odgovorno.
* Moderni pjevači su više u  rubrikama senzacija, kronika  i spektakla. Vas baš nismo  naviknuli vidjeti u tom smislu?
– U biti je to moj životni  svjetonazor. Razumijem ljude  koji su opredijeljeni za takvo  što. Nisam izbjegavao novinare, ali sam izbjegavao to što  zovemo žutilom, jer jednostavno ne ulazi u segment mog  svjetonazora, pogleda na život. Nemam ništa protiv ljudi  koji hoće po svaku cijenu biti  u javnosti, ali ja tome ne pripadam. Držim do obiteljskog  života i cijenim i vlastiti i svaki  drugi obiteljski život.
* Znamo Vas kao pjevača,  kantautora, čovjeka s diplomatskom karijerom, ali mnogi Zadrani znaju i za Vašu  pomoračku karijeru. Puno  ste toga prošli u životu?
– Kada zbrojimo Pomorsku  školu, vanjsku trgovinu koju  sam diplomirao u Zagrebu,  skoro 40 godina (točno iduće  godine 40 profesionalnih pjevačkih godina) pjevanja te angažman pri hvratskoj diplomaciji, na što sam osobito  ponosan, u moje 64 godine  najmanje što se može reći je to  jedno vrlo bogato i raznoliko  životno iskustvo. Čovjek stekne spoznaje do kojih bi teško  došao na jednom mjestu i  poslu. Pri svakom spominjanju putovanja uvijek moram  kazati da je mjesto u kojem  sam rođen i kojemu pripadam  – naš Zadar. On je u srcu, a što  sam pokazao i skladbama od  “Zadar u mom srcu”, “Misto  kraj mora”, “Kaleto, kaleto”,  do “Blagoslovi Bože Zadar”.  Sretan sam da mi je uspjelo  utkati svoj dio u priču o Zadru.
Strašno sam volio  ploviti
* Koliko ste plovili? Koje su  najljepše uspomene iz pomorskog života?
– Dvije i pol godine, stjecajem okolnosti, mislim da to  možemo reći, i s Vašim tatom  Lukom godinu dana na Ljubiji. Da sam stjecajem okolnosti bio nautičar a ne strojar,  vjerujem da u tom slučaju ne  bi bilo glazbene karijere i da  bih i mirovinu dočekao kao  pomorac. Strašno sam volio  ploviti. Svaki mi je dan kao  pomorcu bio zanimljiv, nisam  nikad lamentirao o teškom  pomoračkom životu, možda  sam takvog duha, ali nalazio  sam se u plovidbi. Kako su  tada u strojarnici bili teški  uvjeti – od visokih temperatura, mjeseci u zatvorenom  prostoru, to me motiviralo da  napustim plovidbu. No ipak  sam položio državni, odnosno  poručnički ispit trgovačke  mornarice, što mi je drago i  pokazuje da to nije uzalud.  Prve spoznaje svijeta i dalekih  odredišta idu iz tih dana. Prvo  putovanje odmah je obuhvatilo Mediteran Zapadnu Afriku, i Sjevernu Ameriku, Kanadu i Sjevernu Europu.
* I kao glazbenik nastavili  ste s putovanjima?
– Ja sam bio 60 puta u  Sjedinjenim Američkim Državama, nastupao na nekim  od čuvenih mjesta od Atlantic  Cityja dalje, 15 puta u Australiji, tri u Novom Zelandu,  stotinjak u bivšem DDR-u.  Tada su pjevači iz bivše države  bili jako traženi i popularni u  zemljama tadašnjeg istočnog  bloka. U DDR-u sam imao 12  godina nastupa pjevajući na  njemačkom, u bivšem SSSR-u  šest puta sam bio po tri mjeseca, ne tek u Moskvi, Kijevu,  Lenjingradu… Već do granice  s Kinom, Murmanska, Alme  Ate do “zabranjenih gradova”  koje turisti nisu smjeli vidjeti,  jer smo bili iznimo dobro prihvaćni i bile su to nezaboravne  turneje.
* Takva iskustva odrede  čovjeka?
– Često spominjem univerzalni duh. Njega glazba kao  područje bez granica u ljudskom odnosu podrazumijeva,  a ja ga često spominjem, valjda sam po rođenju određen  njime. Taj univerzalni duh je  time učvršćen, a on je važan  dio mog svjetonazora, podrazumijeva široko gledanje na  vrijednosti, nikakvu isključivost, pokušaj razumijevanja  svih ljudi ma kako to zvučalo  profanirano.
Budućnost u  diplomaciji ne ovisi  samo o meni
* Vrijeme provedeno u diplomaciji?
– Recimo na ta tri odredišta  – pet godina. Na svoju zamolbu sam iz jedne predivne  sredine gdje sam mogao puno  toga korisnog napraviti, a iz  vrlo osobnih razloga, o kojima  ne bih govorio, dakle, zamolio  da me se razumije i vrati,  dakle, razriješi. Veliko i časno  je to iskustvo na koje sam  ponosan.
* Mislite li da ćete se opet u  tome okušati?
– Ne znam, već sam i pred  mirovinu, upitno je, a znate i  da ne ovisi samo o meni.
* No, u glazbi ostajete i  ustrajete?
– To je u meni. Dopustite i  da povežem to s diplomacijom. Na svim odredištima, i  Trstu i Vatikanu i Perthu u  Australiji, moja glazba kao  vokacija uvijek je pomagala u  vrlo suptilnim diplomatskim  kontaktima. Sugovornici su to  obično znali, a doprinosilo je  opuštanju i kontaktima. To je  kao i kod recimo sportaša,  pomaže. Naravno da je osnovna dimenzija da treba znati ono zbog čega si poslan,  osnovni posao, ali pomoć je  svakako.
* Amerikanci imaju to široko zastupljeno kod imenovanja u diplomaciji.
– I Britanci i druge zemlje.  To svakako olakšava komunikaciju, a uz glazbu se svakako veže i ta univerzalnost  duha, gledanje na vrijednosti  jer takvim poslom to stječete.
* Možemo računati na Đanija i njegovu glazbu pa i  daljnje priloge oslikavanju  Zadra i našeg kraja, ljudi,  mentaliteta…
– Na svim sadašnjim putovanjima slušam u superlativima o Zadru, ponosan sam  na njega i radostan na sve ono  lijepo što čujemo i kako naš  grad doživljavaju. Očekujem i  veselim se tome da postanemo ono što smo zaslužili i  povijesno bili ne tek središte  Jadrana, već i Mediterana.

Zašto ne nastupam u Zadru
Dakle, Vaš je život umnogome određen Zadrom, “ostali ste  vjerni” životu u Zadru, skladate pjesme za Zadar i ovaj kraj, iz  Vas progovara ljubav za Zadar, ali – dopustite mi pitanje koje  se nameće – kako to da godinama ne nastupate baš u  Zadru?
– Pitanje je doista na mjestu, ali isto tako dopustite mi da se  odgovor mora tražiti kod stanovitih zadarskih institucija, Turističke zajednice grada Zadra i osoba u okvirima struktura vlasti  koje su odgovorne za kulturno-zabavni život u gradu. Jednog ću  dana o tome otvorenije progovoriti, ali sad nije vrijeme za to.  Razgovaramo u trenutku kada vi i ja dajemo jedan vjerujem lijep  i prijateljski dar Zadru i našim sugrađanima, pa to ne valja  kvariti.