Rad i stvaralaštvo u malom mjestu dislociranom od urbanog središta mogu imati i svoje prednosti

Naravno da prostor nije namijenjen cjelovitijem predstavljanju umjetnika, ali dobrom voljom i srdačnošću djelatnika Gradske knjižnice to smo ipak upriličili. Što se tiče veće samostalne izložbe u Zadru, naravno da to želim. Hoće li se to dogoditi uskoro, ne znam
Prošli tjedan u Gradskoj knjižnici Zadar zaljubljenici u slikarstvo mogli su razgledati izložbu slika Frane Gligore, paškog slikara koji živi u Kolanu.Frane Gligora rođen je 1945. godine u Kolanu na otoku Pagu. Studijsku grupu likovne umjetnosti diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Radio je dugo vremena kao likovni pedagog. Svoj je opus na samostalnim izložbama do ove izložbe u Gradskoj knjižnici predstavljao sedam puta: 1988. u Kolanu, 1992. godine u Novalji, 1993. u Pagu, 1995. u Varaždinu, 2002. u Novalji, 2004. u Kolanu i 2006. godine u Splitu.
Vaši počeci u slikarstvu. Što vas je privuklo umjetnosti općenito, a što likovnoj umjetnosti? Kada ste započeli sa slikarstvom? Vaši prvi mentori, uzori. Kako danas gledate na te početke i koliko ste se udaljili od svojih početnih postulata?– Iako u osnovnoj školi u Kolanu nisam imao likovnog pedagoga, već tada sam pokazivao sklonost prema crtanju i slikanju. Zato je upisivanje studija likovnih umjetnosti na Pedagoškoj akademiji bio sasvim logičan korak za mene, pa čak i za moje roditelje – težake koji su me u tome podržali. Za vrijeme studija naučio sam likovno misliti i djelovati. Prvi pravi učitelj – mentor bio je moj profesor slikanja na Pedagoškoj akademiji u Rijeci Zdenko Balabanić, čiji je otac, kakve li slučajnosti, također rođen u Kolanu.
Fascinacija Stančićem Boljim upoznavanjem hrvatskog slikarstva, moram priznati da me je u početku najviše fasciniralo slikarstvo Miljenka Stančića, posebno njegovi prikazi starih varaždinskih krovova, ulica i trgova. Povratkom u Kolan počeo sam proučavati kamen, njegovu teksturu i strukturu, njegovo značenje u životima otočana. Tada su mi slike Frana Šimunovića iz faze slikanja kamenitih krajolika rodne mu Zagore i slike Otona Glihe iz ciklusa “Gromače” postale mnogo bliskije.Opišite nam malo vaše iskustvo rada kao likovnog pedagoga?– Kreativnost, iskrenost i neposrednost karakteristike su dječjeg likovnog stvaralaštva. Što više od toga uspijete naučiti od djece, to bolje. Nažalost, u našem sustavu školstva likovna kultura morala je ustuknuti pred nekim drugim sadržajima, pa je kreativnost, iskrenost i neposrednost, zbog broja sati nastave likovne kulture, svedena na formalnost. Šteta!Koji motivi zaokupljaju vašu umjetničku pažnju? Kojim tehnikama najčešće slikate, i zašto?– Poznato je da svaki slikar prolazi kroz razne faze – traži sebe. To sam i ja prošao i našao se, kako sam prije rekao, u kamenu. Slikam u tehnici ulja na platnu jer je reljefnost koju uspijevam dobiti ovom tehnikom upravo kompatibilna motivima na mojim slikama.Na vašoj izložbi u Gradskoj knjižnici Zadar primijetili smo čak tri slike suhozida. Što vas fascinira kod suhozida i kamena?– Mala općina Kolan smještena je na središnjem dijelu otoka Paga, a upravo su suhozidi ‘osobna karta’ tog dijela otoka. To su granični zidovi – međe između vlasnika pašnjaka. Mi ih zovemo ogradice. Takva jedna slika ogradica darovana je u ime župe Kolan Sv. Ocu papi Ivanu Pavlu II. povodom njegovog posjeta Zadru.
Ljepota suhozida A što me fascinira suhozidima i kamenom? Ja sam učenicima znao reći: “Hodajte po svijetu otvorenih očiju!” Mislim da tko god hoda ovim krajolikom otvorenih očiju ostaje fasciniran.Koliko se i kako u vašim slikama mješaju faktografsko i idealno, tvarno i zamišljeno, kako u opisu vaših djela predstavljenih u Gradskoj knjižnici piše Andriana Škunca?– Da, točno je da je naša poznata pjesnikinja Andrijana Škunca u katalogu s izložbe u Novalji napisala da ja u svoje slike unosim osobnu notu, mješavinu faktografskog i idealnog, tvarnog i zamišljenog. Mislim da taj omjer nije na svakoj slici jednako prisutan. Ja to prilagođavam motivu i poruci koju želim tom slikom uputiti promatraču.Kakav je život umjetnika u mjestu udaljenom od urbanog središta koje, ipak, koncentrira umjetnički život i djelovanje?– Rad i stvaralaštvo u malom mjestu dislociranom od urbanog središta mogu imati i svoje prednosti. Ako nemate mogućnost redovnog praćenja likovnog života i likovnih trendova, ostajete svoji, ne podliježete nikakvim utjecajima ni modi koja je prisutna svuda pa i u likovnim umjetnostima.
Član ‘ZadArt-a’ Međutim, kada svoj rad želite prezentirati javnosti, tada život umjetnika izvan urbanog središta postaje hendikep.Kakva je uloga udruge likovnih umjentika ZadArt (čiji ste član) s obzirom na spomenuti kontekst vašeg rada?– Od 2003. godine član sam udruge likovnih umjetnika ZadArt. To je u svakom slučaju poticajno za rad, a zahvaljujući sudjelovanju na zajedničkim izložbama, nadam se da likovnoj publici Zadra nisam ostao potpuno nepoznat. Žao mi je što Udruzi, zbog svoje dislociranosti, nisam u stanju više pomoći naročito u nekim organizacijskim i tehničkim poslovima. Kolege za to imaju razumijevanja.Redovito izlažete na skupnim izložbama. Izložba u Gradskoj knjižnici Zadar fizički je mala. Planirate li skoro postaviti veću samostalnu izložbu u Zadru?– Ova izložba organizirana je zahvaljujući suradnji Gradskog muzeja iz Novalje i Gradske knjižnice Zadar. Naravno da prostor nije namijenjen cjelovitijem predstavljanju umjetnika, ali dobrom voljom i srdačnošću djelatnika Gradske knjižnice to smo ipak upriličili. Što se tiče veće samostalne izložbe u Zadru, naravno da to želim. Hoće li se to dogoditi uskoro ne znam, ali se toplo nadam da ćemo to jednoga dana ostvariti.