Nemojte ljudi pretjerivati i stvarati dramu tamo gdje je nema

SHIZOFRENA SITUACIJA OKO MODRIĆA U MEDIJIMA

Svi dakle znamo da je Luka Modrić genijalan igrač, ali i znamo to da je, osim onoga »ne sjećam se…«, ostvario vrlo dobar rejting u javnost, tj. pažljivo pazi što govori, ne zalijeće se, ima vrlo dobar kućni odgoj, komunikacijske vještine relevantne i, u svakom slučaju, imam samo riječi hvale za njega. Kao takav, kao čovjek koji svoj porodični život drži po strani i nije sklon senzacionalizmu, trivijalnostima, eksponiranju, on baš i nije previše interesantan za novinarsko žutilo i velike, »prijelomne« vijesti. Zato novinari moraju sami tražiti vijesti, a to onda ispada totalno bez veze, da ne kažem shizofrenično. To bi bilo kao neko cijepanje ličnosti, ali, kada čitate neke portale ispada kao da se radi o dva nogometaša – jedan je genijalan, stup svoje ekipe, nositelj igre, a drugi je (u sito vrijeme) smotan, ne ispunjava očekivanja, a trener ga mijenja jer ništa ne doprinosi. U jednom trenutku je najplaćeniji, najbolji, najstandardniji, a u drugom ga već mijenjaju, traže mu zamjenu i jedva ga se čekaju riješiti. Pogotovo je veselo, ako koji put (a to je vrlo rijetko) baš i nije pružio neku sjajnu igru, jer ga onda već živoga pokapaju, prazne mu ormarić u Realovoj svlačionici, stavljaju ga na transfer listu i izbacuju na cestu nakon što su mu prethodno okačili kopačke o klin.

Zadnji primjer je poraz Reala od Barcelone gdje su isti oni novinari koji su mu se još jučer klanjali do poda pisali ovakve naslove – »odigrao je utakmicu za zaborav«; »samo je jedan igrač bio gori od Modrića«; »Modrić najlošije ocijenjen igrač u el clasicu«… i tako dalje, i tako dalje, bla, bla, truć, truć, ser, ser… Najbolje je od svega to što će mu se sutra opet klanjati bez imalo grižnje savjesti, tako da se čovjek zbilja upita koji je njima vrag i što imaju umjesto savjesti. Žalosno je u što se pretvorilo današnje novinarstvo, a pogotovo kada se iživljavaju na jednoj tolikoj sportskoj veličini.

NAJVAŽNIJA SPORTSKA VIJEST KOJA TO NIJE

Kada smo već kod nogometa i vijesti općenito, još je nešto što nam zaokuplja medije, a to je odlazak jednog igrača iz Dinama, a što bi trebalo biti potpuno irelevantno za svakog kojeg zagrebački klub ne zanima. Problem je kada u sportskim vijestima nije vijest o nekom sportskom dostignuću, već o tome tko je kupljen-prodan, kome ističe ugovor i koliko je tko za nekoga platio. To bi trebalo staviti u ekonomsku rubriku, a sportske puniti događajima koji to zaslužuju. U ovom slučaju imamo igrača Dinama koji se zove Ademi i koji odlazi iz Dinama i sada se o tome pišu traktati kao o ne znam kako važnoj stvari. Osobno, nemam ništa protiv momka, želim mu dobro zdravlje i uspješan ostatak karijere, ali dajte ljudi malo olabavite. Te kome će predati kapetansku traku, kako je na oproštaju je jedva zadržavao suze, nije očekivao da će doći ovaj dan, ovo je samo doviđenja, a ne zbogom… itd, itd. Ovo me sve skupa podsjeća na odlazak Messija iz Barcelone kada je to bilo puno važnije nego potapanje trajekta s 400 ljudi na Filipinama, potres u Meksiku, ili rat u Siriji. Ponavljam. Želim momku sve najbolje, ali nemojte ljudi pretjerivati i stvarati dramu tamo gdje je nema. Osim toga, čovjek igra za makedonsku reprezentaciju tako da ćemo ga još viđati kako igra. Inače priča nema nesretan kraj. Dinamo će uprihoditi milijun eura, a Ademi milijun i po sezoni, tako da su ipak svi zadovoljni i nema potrebe dramatizirati.

U TRENDU SAM S AMERIKANCIMA

Na televiziji sam saznao da su u dalekoj i prijateljskoj Americi vinilna izdanja nadmašila CD-ove. To mi je drago čuti jer ja već mjesecima slušam samo vinile, a razlog je vrlo jednostavan. Mačka mi je prolila vazu s cvijećem na jedan CD plejer, a drugi se pokvario tako da su mi ostali samo gramofoni, a kako ima skoro 500 ploča tako imam što slušati. Drago mi je da sam se po nečem izjednačio s Amerikancima, osim po tome što mažem maslac od kikirikija, žderem hamburgere i idem djeci na školske bejzbolske utakmice, jer je to, bar po onome što gledamo u njihovim filmovima, osnova života u toj dalekoj i prijateljskoj zemljetini.