Donedavni rat sviju protiv svih i budućnost koja ovisi o politici

»Situacija nikad gora«, »Treneri posuđuju za kruh«, »Plaće kasne tri mjeseca, momčad se rasipa«, »Kuvertirani otkazi trojici«, »Grad Zadar ne brine o svojoj imovini«, »Na zapadu ništa novo«… Dobro, možda ne posljednji… Ovakvih i sličnih naslova koji su proteklih tjedana s naslovnica gotovo svih lokalnih, ali i ne samo lokalnih, medija upozoravali na stanje u Košarkaškom klubu Zadar moglo bi se nabrojati još na desetke. Epilog svega? Dojučerašnje kašnjenje plaća i odlazak Antonija Jordana u francusku drugu ligu. E da, i magla i dim! Ali ne oni nastali djelovanjem prirodnih procesa, ili čak paljenjem baklji, već umjetno proizvedeni u nekoj tvornici bojeve opreme, namijenjeni zavaravanju neprijatelja u vrijeme rata. Jer, ovo što se događalo oko KK Zadar i nije bilo ništa drugo nego – »rat«. Srećom, ne pravi, više čak ne ni politički, ni u onom ograničenom shvaćanju politike koje vlada u zadarskoj društvenoj zbilji i među glavnim akterima, u kojem se vlast i moć u potpunosti pogrešno izjednačavaju, već onaj u prenesenom smislu hobbesovski – »rat sviju protiv svih«. »Rat« izvršne i zakonodavne grane lokalne vlasti, »rat« vlasti i oporbe, »rat« unutar same vlasti ili same oporbe, ovisi kako gledate na situaciju u Gradu, »rat« između vlasnika i (nekadašnjih) članova Nadzornog odbora, »rat« između samih članova Nadzornog odbora, »rat« Nadzornog odbora i direktora, »rat« direktora i sportskog direktora…

– Prema tome, očito je da ljudi, dok žive bez jedne zajedničke vlasti koja ih sve drži u strahu, žive u onom stanju koje se naziva rat, i to takav rat u kome je svaki čovjek protiv svakog čovjeka – stoji negdje na sto i nekoj stranici Levijatana.

Vlast i moć, ili moć i vlast

Sve uzrokovano disperzijom moći zbog krize vlasti. Direktor kluba? Običan operativac manje-više zavezanih ruku koji zahvaljujući jednom od »zanimljivijih« Statuta viđenih na ovim prostorima, kojim je, kao da su devedesete, uspostavljena dvostruka linija zapovijedanja, za svaku bitnu odluku mora pitati Nadzorni odbor. Direktor kojem drugi govore koga će zaposliti i kojem, dijelom i zbog toga, ne ostaje sredstava da zaposli ljude u segmentima poslovanja koji su mu bliski i koje uistinu može unaprijediti. Nadzorni odbor? Ljudi koji tamo sjede, premda su brojni od njih čistih namjera, postavljeni su na politički način, ponovno onaj zadarski, ili možda hrvatski, gdje se politics izjednačava s policyjem, ili u najbolju ruku policy kroji u korist politicsa, a za polity dobar dio aktera nije ni čuo. Vlast = moć, ne? Kada predsjednik Nadzornog odbora podnese ostavku nakon godinu ili pola godine dužnosti, ovisi kako gledate, i pritom izjavi da je klub bez imovine mrtav i da će zbog načina knjiženja vječno biti u računovodstvenom minusu, te pritom predloži tri rješenja kojih se ne bi sjetili ni braća Grimm ili možda izvršna vlast Grada Splita, (kontrola dvorane Višnjik od strane kluba, sponzorstvo kluba od strane ŠC Višnjik ili osnivanje nove tvrtke koju bi se gurnulo u stečaj, ovo posljednje bi se moglo nazvati i košarkaški gambit, potez obrnut od nogometnog gambita) jasno je da nešto korijenski nije u redu. Nadzorni odbor u Zadru ne nadzire, već (pre)često upravlja, što je bilo jasno vidljivo i prilikom odluke direktora o otkazima u omladinskom pogonu, a onima koji znaju čitati i priznato između sljedećih redaka: »Nadzorni odbor koji predstavlja vlasnika je na kraju procijenio da ne želi davati otkaze i da će financijski stati iza kluba«. Nadzorni odbor koji predstavlja vlasnika. A vlasnik je Grad Zadar. Odnosno, od svih zvonjava mobitela kojih je na dan objave odluke o otkazima itekako bilo, najbitnije su bile one na Narodnom trgu. Sada nam je, ako nije bilo i prije, jasno gdje je koncentrirana moć, ne? Institucionalizirana kroz izvršnu vlast.

Bajke i realnost

E, sada kada smo to raspetljali i nakon jednog od najdužih uvoda u tekst oko financijske problematike KK Zadar, jer ovo je bio samo uvod, valja pogledati prema rješenjima. U vjerojatnost Jacobovih i Wilhelmovih se ne treba uzdati. Izvršna vlast ih nikada neće dopustiti jer bi se time otvorila neusporedivo dublja problematika financiranja ŠC Višnjik i gradnje same dvorane oko čega u Zadru već godinama vlada omerta. Strateški partneri? Negdje između lobiranja, onog teorijskog »presretanja« zastupnika u predvorju Donjeg doma engleskog parlamenta, i »sportswashinga«. Zaključite sami. I pogledajte koliko je pozitivnih primjera u Republici Hrvatskoj koji nisu »plesali jedno ljeto«. Mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Nakon proslave Nove godine. Razlog tome je dvojak i s jedne strane leži u slaboj ekonomskoj moći privatnog sektora i kupovnoj moći građana, odnosno diskrepanciji navedenih s potrebnim rashodima te nemogućnosti uspostavljanja održivog načina financiranja, pa ispada da je gotovo svako sponzoriranje sportskih klubova, ako nije u »sivoj« zoni, u najmanju ruku bacanje love u bunar; a s druge u poreznim politikama koje su prilično maćehinske prema sportu. I dok se one ne promijene teško je očekivati veći upliv sponzorskog novca. Premda tu valja biti svjestan da se govori o tržišnim principima, koji su sami po sebi u državi koju karakterizira ukotvljeni oblik kroni kapitalizma nešto što također spada u domenu braće Grimm. Što nam ostaje? Javno financiranje. Na ovaj ili onaj način. Zbog upravljanja prošlih uprava koje nije uvijek bilo u »maniri dobrog gospodara« najizgledniji je kredit. Koji bi trebao biti izglasan ako se i kada, ali i čim se, odblokira proračun, bilo konsolidacijom vlasti bilo »potpisivanjem primirja« zbog težnje za samoodržanjem. Kredit koji će osigurati likvidnost dok se, javnim sredstvima i mahom politički dogovorenim sponzorstvima, bude »topio« dug. Takav je barem plan. U obje varijante. I neće klub propasti, jer takav je – konsenzus u tvrdoj kohabitaciji. Princip je isti, sve su ostalo nijanse. A hoće li dotad Luka dodavati loptu Dariju ili Krševan Ivanu, na dugi rok je u potpunosti nebitno… Iako, valja kazati da je zasad izglednija prva opcija.

Sažetak za one kojima se ne da čitati: Kao društvo smo siromašni i korumpirani. Ili korumpirani i siromašni. Kako hoćete… I dok se to ne promijeni, KK Zadar, kao i bilo koji drugi profesionalni sportski kolektiv u Republici Hrvatskoj koji ne živi od »deviznog priljeva«, odnosno prodaje roba i usluga na inozemnom tržištu, će ovisiti o javnom novcu. Ako hoćete, politici. Alternativa su lobiranje, »sportswashing« ili entuzijast s dobitkom na Eurojackpotu. I ne brinite, neće košarka u Zadru propasti. Ona je već odavno na aparatima i čeka transplantaciju, a tamo će i ostati. Jer, aparate će isključiti, ili »bubreg dati«, samo lud ili hrabar čovjek. A njih u »Gradu košarke« nije bilo već dugi niz godina. Vladaju i(li) moć imaju »lutke od krvi bez trunke ideje«…

Financijski scenariji

1. Prepuštanje imovine klubu – nerealno

2. Strateški partner – malo vjerojatno

3. Kredit – najizglednije