Foto: Pexels
»Samo otići nekome potražiti poklon za rođendan ili popiti kavu s mamom – to je za mene bio luksuz. A nekad bih, kad bi pomoć došla, samo legla i odspavala.«
Za Željku Mesec, majku njegovateljicu sina Izidora, nekoliko sati bez obveze nije običan predah. To je vrijeme u kojem može ponovo biti kći, prijateljica, žena sa svojim interesima, a ne isključivo osoba koja 24 sata brine o svom djetetu.
Izidor je slijep, ne može koristiti ruke ni noge, svakodnevno ima dijalizu i treba stalnu pomoć. Željkin i njegov dan počinje terapijom, a nastavlja se hranjenjem, presvlačenjem, lijekovima te spajanjem i odvajanjem od dijalize.
Dobiveno vrijeme
Upravo je pitanje može li roditelj koji takvu skrb pruža svakoga dana dobiti pravo na predah bilo u središtu panel-rasprave održane u povodu 30. obljetnice DEBRA-e, Društva oboljelih od bulozne epidermolize, i završetka pilot-projekta »Odmor sa svrhom«.
Projekt je pokazao ono što roditelji njegovatelji već dugo govore: potreba za predahom nije povremena ni izvanredna, nego sastavni dio života obitelji koje svakodnevno skrbe o članovima s najtežim oblicima invaliditeta.
U projekt je bilo uključeno 13 roditelja njegovatelja iz Zagreba, Zagrebačke i Koprivničko-križevačke županije, kojima je omogućeno ukupno 400 dana odmora od skrbi. Uz preuzimanje dijela skrbi, roditelji su dobili i podršku logoterapeuta te »ART terapijsku kutiju« namijenjenu radu na vlastitim emocijama i interesima.
Željki je trebalo vremena da prihvati mogućnost da dio brige o Izidoru prepusti drugoj osobi. On ne komunicira verbalno, pa je bila uvjerena da ga najbolje razumije upravo ona.
Pojavili su se i strah i grižnja savjesti – kako sebi dopustiti odmor kada njezin sin nema mogućnost odmora od bolesti?
– Mateja me uvjerila da ću, uz predah, biti smirenija i ispunjenija. I bila je u pravu, ispričala je Željka o Mateji Krznar, magistri sestrinstva iz DEBRA-e i stručnjakinji koja je pružala podršku obiteljima na terenu.
Vrijeme koje je dobila postupno je počela koristiti za stvari koje su joj godinama bile nedostupne. Mogla je otići s majkom na kavu, potražiti rođendanski poklon, vratiti se starim interesima, a ponekad samo – spavati.
No korist od toga nije imao samo jedan član obitelji. Dok je Željka dobivala vrijeme za sebe, Izidor je dobivao priliku provoditi vrijeme s drugom osobom, razvijati socijalne i motoričke vještine i izlaziti iz kruga koji je dotad bio gotovo isključivo vezan uz majku.
Zbog složenosti njegovih potreba ranije nije bio uključen u aktivnosti drugih institucija.
– Mateja nam je pružila i to da on ima kontakt s drugim ljudima i zato je danas mogao doći ovdje. Vidi se napredak, kazala je Željka.
Upravo je izgradnja povjerenja između obitelji i osobe koja preuzima dio skrbi bila jedan od najvažnijih dijelova projekta. Mateja Krznar naglasila je da se ništa nije događalo preko noći.
S obiteljima se unaprijed razgovaralo o njihovim potrebama, pripremalo ih se za korištenje usluge i dogovaralo kako najbolje iskoristiti vrijeme koje im je predah omogućio.
Važnu ulogu imali su i stručnjaci koji su roditeljima pomagali da prihvate ideju da ne moraju cijelo vrijeme biti jedini pružatelji skrbi.
– Predah je pravo, a ne luksuz, istaknula je Krznar, dodajući da za trajno rješenje ipak nisu dovoljni projekti.
Postupno uvođenje
Sličan zaključak iznijela je i Anica Ježić, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Prema njezinim riječima, sustav roditeljima njegovateljima u praksi ne omogućava stvarni godišnji odmor ni bolovanje jer nema dovoljno kapaciteta za preuzimanje skrbi o njihovim članovima obitelji.
Zbog toga smatra da bi usluga odmora od skrbi trebala biti zakonski uređena i dostupna u svim dijelovima Hrvatske.
Kao jedan od mogućih modela vidi postupno uvođenje usluge u sustav – najprije kroz sustavno financiranje projekata, a potom kroz zakonsko uređenje i uključivanje u mrežu pružatelja.
Kao primjer takvog razvoja navela je osobnu asistenciju, koja je nakon projektnog razdoblja 2023. godine postala dio zakonskog sustava.
– Mi možemo dati inicijativu, ali za trajna rješenja moraju djelovati donositelji odluka. Cilj je da ovo postane dio sustavne skrbi, poručila je Krznar.
Tema pritom nadilazi pitanje nekoliko slobodnih sati. Dugotrajna i neprekidna skrb nosi rizik od iscrpljenosti i izgaranja, ali i društvene izolacije cijele obitelji.
Posebno je osjetljivo pitanje što se događa kada se razboli sam roditelj koji je godinama bio ključna osoba u skrbi.
Obitelj Mesec, unatoč zahtjevnoj svakodnevici, nastoji zadržati i zajednički život izvan bolesti. Željkin suprug je zaposlen, ali sa sinom provodi vrijeme kroz aktivnosti poput trčanja, pa je s Izidorom u kolicima istrčao i polumaraton, a obitelj je zajedno putovala i kamperom.
Ako nekoliko sati predaha roditelju omogućuje da se odmori, vrati vlastitim interesima, bude prisutniji u drugim odnosima i istodobno djetetu pruži više prilika za kontakt s drugim ljudima, ostaje pitanje zašto bi takva mogućnost ovisila o trajanju pojedinog projekta.
Prije svega jer roditelju njegovatelju predah nije povlastica, nego dio skrbi – i za roditelja i za dijete.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
bivši Socijaldemokrati
REBRANDING NA LJEVICI Katarina Pernar izabrana za predsjednicu stranke Korak za Hrvatsku
Novosti
poginule 32 osobe
Kapetan potonule Coste Concordije pušten iz zatvora
KK Zadar
ABA liga, 9. kolo
Potvrdu pobjede nad Partizanom košarkašu Zadra traže na parketu rumunjske legije stranaca
Hrvatska
obilježio generacije studenata
Preminuo profesor Ivan Koprić
Nogomet
procjena ishoda
Infantino želi novi mandat na čelu FIFA-e, mogao bi pobijediti već u prvom krugu
Zadar & Županija
Brod života
Čovjek iz Vrsi vodi remont morskog diva od 333 metra: “Amerikanci su izabrali mene, a mogli su bilo koga!”
Zadar & Županija
pakoštane
Kućica 450 eura, a zadužnica 10.000! Vijećnik žestoko prozvao Općinu zbog Adventa: “Ovo je sramota!”
Zadar & Županija
Iva Bencun
Čestitke Zadru, ostalo “bez komentara”: Direktorici gradskog TZ-a svidjela se ironična objava šefa SDP-a
Kultura
knjiga "ne moram pitati muža"
Ercegović u Zadru: “Žene se često odriču nasljedstva u korist braće”
Sci-Tech
nema igre