Kaljani sad traže konkretne korake: Nakon zaštite jezika, moramo osigurati da nastavi živjeti dalje

Karakterističan govor mjesta Kali, odnosno kuãlski jazîk, od sada je, upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, i službeno zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro. Mještani su s koljena na koljeno prenosili i brižno čuvali »beside« i tako čuvali od zaborava djelić svog identiteta. Govor je kroz godine očuvan u oporukama, matičnim knjigama, matrikulama, kapitulima bratovština, književnim djelima hrvatskih književnika, ali u skorije vrijeme i kroz projekte kao što je Kalipedija, mrežni rječnik sa zvučnim zapisima, Kalirama te Kualjska besida kojom se potiče uporaba kaljskoga govora među djecom i mladima.

Od »Kualjskog lumina«

Upis u Registar kulturnih dobara, zapravo je rezultat višegodišnje inicijative stanovnika i lokalnih institucija koje rade na očuvanju i promicanju kaljskoga govora. Inicijativu su pokrenuli učitelji i nastavnici, profesori Sveučilišta u Zadru te predstavnici Narodne knjižnice, Matice umirovljenika, Turističke zajednice i Općine Kali.

A da želja za očuvanjem kaljskoj jezika traje već godinama, potvrdila nam je Ina Kolega, direktorica kaljske Turističke zajednice.

– Još krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je počeo izlaziti »Kualjski lumin« Ede Končurata počelo se intenzivnije razmišljati o očuvanju. Tada su entuzijasti počeli na neki način brinuti o jeziku, pridonositi očuvanju te jezične kulture i stvaranju književnosti na našem dijalektu, podsjetila je Kolega objasnivši kako je ideja za formalnu zaštitu stigla nakon komemoracije Kaljanina i književnika Joje Ricova, u trenutku kada su jezikoslovci istaknuli da bi, ako bi neki govor u Zadarskoj županiji trebao biti zaštićen, to svakako trebao biti – kualjski.

Zaslužne za formalnu zaštitu, između ostalih, su i Sandra Hadžihalilović sa Sveučilišta u Zadru i Linda Kolega Babajko, ravnateljica OŠ Valentina Klarina Preko i voditeljica projekta »Kualjska besida« koje su 2024. s kolegama sumještanima zasukale rukave. Hadžihalilović ističe kako je prikupljanje i dokumentiranje posebnosti kualjskoga govora bilo, koliko zahtjevno toliko i zahvalno, budući da se radi o općem dobru i dobru zajednice čije je i sama dio.

Aktivni Kaljani

– Ideja o zaštiti kualjskoga jazika prisutna je već 30-ak godina. Kualjani su aktivni po pitanju organizacije književnih manifestacija. Naprimjer, u Narodnoj knjižnici u Kalima, koja ove godine obilježava 130 godina od otvaranja, obilježava se svake godine »Pjesnička večer« i dodjela književne nagrade »Joja Ricov«. Program dodatno obogati, sudjelovanjem sa svojim učenicima, učiteljica Ines Kolega, koja u svakoj prilici nastoji promovirati kualjski jazik, baš kao i Folklorna skupina »Kualjske posestrine« ili kualjski ribari bez kojih je kualjski govor nezamisliv. Tu je i Udruga »Kualjska mladost« koja u brojnim aktivnostima poput Kualjskih maškar i ostalih promiče i njeguje svoj govor, i ne pušta ga zaboravu, a značajna je i »Kualjska besida«, manifestacija koja je samo jedna od mjera za očuvanje kualjskoga jazika, kazala je Hadžihalilović dodavši kako je, osim toga, ostavština brojnih kualjskih pjesnika, živućih i onih koji više nisu s nama, jedan je od razloga da kualjski jazik ne padne u zaborav.

Ina Kolega, direktorica kaljskog TZ-a, istaknula dugogodišnju želju za očuvanjem govora

Prema sačuvanim dokumentima, govor Kali datira još iz 1283. godine, a pripada čakavskim, točnije srednjočakavskim govorima. Na temelju dosadašnjih istraživanja o kaljskome govoru pokazalo se da se dobro čuvaju tipične značajke čakavskih govora s iznimkama u odnosu na ostale ugljanske govore.

Hadžihalilović nam objašnjava kako se u govoru ističe očuvanje glasa h, nepostojanje glasa ć, karakterističan naglasni sustav te posebnosti u samoglasnicima i suglasnicima.

Tek početak

– Za kaljski je govor karakteristično da bolje od ostalih ugljanskih govora čuva glas h (kaljski: hìljada, kùhati, krùha, grihotâ, höte; ostali ugljanski govori: ı ìljada/ı jada, kûvati, krûh/krûh, ali krûva, grijotâ/grijotà (u Sutomišćici i grihotà),te/hôte). Početno se ji u riječima kao jı dro najbolje čuva u kaljskom. Sličan naglasni sustav imaju ugljanski govori, a razlike su sljedeće: u kaljskom se (i kukljičkom) staro kratko a produljilo u svim položajima, a u ostalim se ugljanskim govorima nije produljilo na samom kraju riječi. Dakle, u svim ugljanskim govorima imamo: mâti, kamenicâ, ali samo u kaljskom i kukljičkom: zemljâ, zvıìzdâ, a u ostalima zemljã, zvıîzdã. Stari kratki e i o produljili su se samo u kaljskom, a u ostalim ugljanskim govorima ostali su kratki, navela je primjer Hadžihalilović dodavši kako se u samoglasničkom sustavu ističu jaka vokalnost i dosljedno diftongiranje izvorno dugih i produljenih samoglasnika (noćuãska, pietuãk). Isto tako, kod starijih govornika dobro je očuvan tronaglasni sustav.

U morfologiji se čuvaju stariji oblici, naglašava Hadžihalilović, poput množinskih akuzativa na -i i nominativa na -e (Kualâne, Priečâne), kao i kondicionalna paradigma glagola biti, koji u množini čuva stare oblike bimo, bite. Posebnost kaljskoga govora je i naglasak u prezentu, npr. ubìjin, napìjin se, dobìjin, navìjin, po čemu se razlikuje od ostalih ugljanskih govora. Isto tako, leksik je bogat i brojnim romanskim i turskim posuđenicama, što kaljski govor čini važnim i vrijednim dijelom čakavske jezične baštine.

Zadovoljstvo uvrštenjem u Registar istaknula je i Kolega Babajko, no isto tako upozorava na važnost daljnjeg očuvanja. Napominje kako je ova formalna zaštita, tek početak.

 Linda Kolega Babajko, voditeljica Kualjske beside naglašava koko govor kao nešto svoje i autentično, treba nastaviti čuvati

– Ima puno toga što je u Hrvatskoj zaštićeno, ali i dalje propada jer se ne provode aktivnosti vezane uz očuvanje. Tako da, ako smo to sada zaštitili, a sve ostane isto kao dosad, onda nismo ništa napravili jer bi i u budućnosti trebalo nastojati sačuvati kualjski govor, ističe Kolega Babajko u nadi da će manifestacija, kojima je cilj očuvanje jezika biti sve više, jer se, kako nam kaže, dosta riječi ipak izgubilo.

Prijetnja zaborava

Prijetnje očuvanju jezika su danas, napominje, izazovi modernog života, kao i činjenica da se jezik najviše prenosi preko majki, koje danas rijetko dolaze iz istog mjesta. Zato se nada da će se realizirati ideje koje već postoje, a kojima je cilj očuvanje kaljskog identiteta.

– Osim toga što se taj govor danas rijetko prenosi s majke na dijete, govor se dosta standardizirao, ubacuju se riječi, štokavizira se, i samim time gubi. Tako da djeca, čak i kada misle da pišu na kualjskom, zapravo pišu standardne riječi preoblikovane u kualjski. Zato bi, iako se neko vrijeme govorilo o tome, trebalo pristupiti realizaciji Škole kaljskog govora, odnosno ljetne škole kaljskog govora. To su neke ideje koje još nisu zaživjele kod nas, ali se nadam da hoće, govori nam Kolega Babajko ističući važnost očuvanja jezika.

– To je identitet našeg mjesta i stvarno bi se trebalo više poraditi na njegovu očuvanju. Svaka obitelj sigurno može poticati i učiti dijete da se njime izražava. Važno je da ih roditelji više potiču da stvaraju, da pišu, da se uključuju, da to ne doživljavaju kao nešto što će napraviti netko drugi ili nešto što je samo usput, nego da to doživljavaju kao nešto svoje, autentično, što moraju čuvati. I zapravo, sada bi trebali slijediti najvažniji koraci – konkretne aktivnosti kojima će se osigurati da taj govor ostane živ, zaključila je Kolega Babajko.