Zadarski festival monodrame večeras donosi snažnu priču o ljubavi, gubitku i samoći

Četvrti Zadarski festival monodrame nastavlja se večeras, u četvrtak, 3. rujna 2026., monodramom „Ljudski glas“ prema djelu Jeana Cocteaua, u produkciji Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula. Predstava počinje u 21 sat, a izvodi je Dijana Vidušin u režiji Juga Đorđevića.

Prije kazališnog programa, u 19:30 sati, publici će biti predstavljena knjiga „Zaštićene vrste“ zadarske autorice Helene Peričić Herenda.

„Ljudski glas“ jedno je od najpoznatijih djela kazališta 20. stoljeća, snažna i intimna monodrama koja kroz jedan telefonski razgovor otvara cijeli svijet ljudskih emocija. U središtu predstave nalazi se Žena koja nakon prekida ljubavne veze ostaje sama i pokušava pronaći način kako prihvatiti gubitak osobe koja joj je do jučer bila najvažniji dio života.

Telefon postaje jedina veza između prošlosti i sadašnjosti – predmet koji istodobno spaja i razdvaja. Kroz riječi, tišine i prekide razgovora postupno na površinu izlazi njezina unutarnja borba, kao i suočavanje s gubitkom, samoćom i neizbježnošću kraja jednoga životnog poglavlja.

Redateljski pristup Juga Đorđevića i snažna izvedba Dijane Vidušin otvaraju prostor za istraživanje samoće, potrebe za bliskošću, straha od promjene i teškoće prihvaćanja emocionalnog gubitka.

Cocteauovo djelo i danas snažno komunicira sa suvremenom publikom jer progovara o univerzalnim ljudskim iskustvima – ljubavi, gubitku, ranjivosti i pokušaju pronalaska vlastite snage nakon emocionalnog sloma.

„Zaštićene vrste“ Helene Peričić Herenda
Književni program započinje u 19:30 sati predstavljanjem knjige „Zaštićene vrste“ (Zagreb, 2025.) zadarske autorice Helene Peričić Herenda.
Riječ je o zbirci dvadeset priča u kojima se isprepliću psihološki realizam, društvena angažiranost, ironijska perspektiva i suptilna simbolika. Autorica kroz svakodnevne životne situacije oblikuje slojevite sudbine ljudi koji se nalaze na različitim društvenim i egzistencijalnim rubovima – suočenih s usamljenošću, bolešću, siromaštvom, emocionalnim pritiscima i različitim oblicima društvene isključenosti.

Priče Helene Peričić Herenda odlikuju se osjetljivošću prema ljudskoj ranjivosti, preciznim prikazom karaktera te sposobnošću da ozbiljne životne teme približe čitatelju kroz spoj empatije, ironije i suptilnog humora.