IN MEMORIAM Zlatko Plazonjić: Bio je čovjek na kojega se uvijek moglo računati

Zlatko Plazonjić – Zlajo bio je čovjek kojega je teško svesti na jednu riječ. Bio je vlasnik kultnog zadarskog D8 Rock Cafea, taxist, dugogodišnji dopredsjednik Moto kluba Beštije, hrvatski branitelj, bajker, roker i humanitarac. No, kada danas o njemu govore oni koji su ga poznavali, sve se te odrednice na kraju sažmu u jednu jednostavnu riječ – ljudina.

Njegova tragična smrt u 52. godini života ostavila je veliku prazninu među zadarskim bajkerima, glazbenicima, prijateljima, gostima D8, ali i među brojnim ljudima koji su ga upoznali kroz humanitarne akcije i pomaganje drugima. Zlajo nije pripadao samo jednom krugu ljudi. Upravo suprotno, znao je povezivati različite svjetove. Rock scenu i bajkere, djecu s teškoćama u razvoju i ljude u kožnim prslucima, humanitarne akcije, glazbu, prijateljstvo i onu svakodnevnu, tihu spremnost da se nekome pomogne kada zatreba.

Čovjek, prijatelj, brat

D8 pod njegovim je vodstvom odavno prerastao granice običnog ugostiteljskog objekta. Postao je okupljalište bajkera, glazbenika, ljubitelja rock’n’rolla i ljudi koji su jednostavno tražili mjesto na kojem se mogu osjećati svojima. Ondje su se održavali koncerti, nastupali domaći i gostujući bendovi, organizirala druženja i humanitarne akcije. Za mnoge je D8 bio drugi dnevni boravak. A Zlajo nije bio samo vlasnik iza šanka. Bio je domaćin. Čovjek koji je poznavao svoje goste, koji nije trebao velike riječi ni predstavu da bi oko sebe stvorio osjećaj pripadnosti. D8 je zato već godinama dio zadarske rock scene, a Zlajo je bio jedan od ljudi koji su tu scenu održavali živom.

U MK Beštije Zlajo je ostavio možda i svoj najdublji trag. Kao dugogodišnji dopredsjednik sudjelovao je u radu kluba koji je svoju priču gradio ne samo na ljubavi prema motorima nego i na humanitarnom djelovanju. Predsjedniku kluba, Alenu Vimeru, teško pada govoriti o prijatelju kojega više nema.

– Čovjek, prijatelj, brat, uvijek spreman pomoći i uskočiti bilo kome za bilo koju situaciju. Hrvatski branitelj, ljudina. Jedan jedini, nezamjenjivi Zlajo ili, kako smo ga mi u klubu voljeli zvati – Zmajo, kazao je Vimer.

Nesebično pomagao
i ljudima i životinjama

U tim se riječima možda najbolje vidi što su Beštije izgubile. Ne samo dopredsjednika kluba i jednog od organizatora brojnih događanja, nego i čovjeka s kojim su dijelili godine, kilometre, probleme, druženja i prijateljstvo. Beštije su tijekom godina sudjelovale u brojnim humanitarnim akcijama, darivale krv, pomagale djeci, obiteljima i pojedincima u potrebi, podržavale udruge i skloništa za životinje. Zlajo je uvijek isticao da pomažu svima – i ljudima i životinjama. I sam je udomio više napuštenih životinja. Još prije manje od godinu dana govorio je o humanitarnom karakteru proslave 19. rođendana Beštija, kada su prikupljali sredstva za udrugu Zaratinići.

– To radimo od samih početaka kluba, poručio je tada Zlajo.

Posebno mjesto u priči o Zlaji i Beštijama pripada Dječjem vrtiću Latica, s kojim ih veže prijateljstvo dugo dva desetljeća. Ono što je počelo tradicionalnim blagdanskim druženjima i darivanjem djece oko svete Luce preraslo je u trajnu povezanost. Zlajo je, uz Alena Vimera, bio jedna od ključnih karika te suradnje – Beštije su pomagale pri selidbi, organizaciji događanja i humanitarnim akcijama, a Zlajo je uvijek bio na raspolaganju kada je trebalo riješiti tehnički problem. Zajedno su sudjelovali i u rođendanima Latice, Festivalu inkluzije, modnoj reviji te humanitarnom koncertu klape Intrade u Arsenalu.

Ravnateljica vrtića Anita Rudić kazala je kako je upravo to dugogodišnje prijateljstvo pomoglo rušiti predrasude o bajkerima i pokazalo veliko srce koje se krije iza kože, motora i glasnog zvuka.

– Njegov doprinos povezivanju zajednice i djece s teškoćama u razvoju ostaje trajno zapisan u brojnim uspješno provedenim humanitarnim akcijama. Vjerujemo da gore, na nekim mirnijim cestama, sada ponovno susreće našu Vesnu i da zajedno paze na Laticu. Dragi Zlajo, počivaj u miru. Tvoja Latica te nikada neće zaboraviti, poručila je Rudić.

Old school bajker

Zlajo je uživao veliko poštovanje i izvan vlastitog kluba. Predsjednik Moto kluba Bik iz Benkovca Marko Marinić opisuje ga kao čovjeka kod kojega nije bilo glume.

– Bio je dobar čovjek, iskren i direktan. Na moto sceni bio je baš ugledan bajker, onaj pravi old school bajker, i to su svi poštivali i cijenili. Svi su ga poznavali i voljeli. Nedostajat će puno, kako Beštijama, tako i nama i cijeloj moto sceni. Nema puno takvih bajkera kakav je on bio, kaže Marinić.

Zlajin je život završio prerano, ali ono po čemu će ga pamtiti ne stane u uloge koje je imao ni mjesta uz koja je bio vezan. Ostaje prije svega trag koji je ostavio u ljudima – u prijateljstvima koja je gradio, zajednici koju je okupljao i pomoći koju je pružao bez velike buke i potrebe da se o tome govori. Bio je roker i bajker bez potrebe da od toga stvara imidž, old school u najboljem smislu te riječi – iskren, direktan i odan svojim ljudima. Iza čvrste vanjštine stajao je čovjek izražene empatije i altruizma, uvijek spreman uključiti se kada je nekome trebalo pomoći. Zato se u riječima onih koji se ovih dana opraštaju od njega, unatoč različitim pričama i uspomenama, ponavlja isti opis – ljudina.

Možda je najbolji sažetak onoga što je Zlajo bio ipak ostavio on sam. Govoreći jednom prilikom o humanitarnom djelovanju Beštija, izrekao je jednostavnu rečenicu: »Kada god nekome treba pomoć, mi smo tu«. Danas, kada njega više nema, te riječi dobivaju posebnu težinu. Jer Zlajo je doista bio tu, ne samo kada se slavilo i vozilo, nego i onda kada je trebalo zasukati rukave, pomoći i biti čovjek. I upravo će se po tome pamtiti.