Zadarski umirovljenici plesnjakom ispratili Valentinovo

Foto: Luka Jeličić

Da jedino u snovima i u ljubavi nema nemogućeg dokazao je naš posjet Domu za starije i nemoćne Sfinga gdje je ove godine, nakon pandemijske stanke ponovno održan tradicionalni ples za Valentinovo uz njihove dugogodišnje prijatelje – grupu Zaratino. Uz dobru glazbu veselja nije falilo, a ni jedinstvenih plesnih pokreta.

Puno razumijevanja za dug brak

Mi smo ipak naše umirovljenike posjetili s namjerom da čujemo pokoji dobar savjet, romantičnu uspomenu i sjećanje na dugu ljubav. Upitali smo tako Mariju i Josipa Šoliju kako su se upoznali i koji je njihov savjet za dugu ljubav.

– Susreli smo se u mladosti jer smo bili susjedi, jako smo se zaljubili, a uzeli smo se rano, počeo je Josip, na što je Marija kazala kako je imala 18, a Josip 20 kada su se vjenčali. Nedavno smo proslavili 61 godinu braka, ponosno je istaknula Marija.

Valentinovo u Domu umirovljenika

Snimio: Luka Jeličić

14.02.2023. 20:29

Galerija

Foto: Luka Jeličić

– Svojoj sam Mariji sam napravio prsten od mađarske forinte. No, i moj i njezin nisu dugo trajali. Bili smo siromašni i nismo si mogli priuštiti zlatno prstenje. No, naša je ljubav jača od zlata i vremena. Nije nam uvijek bilo bajno i na životnom nas putu nije uvijek pratila pjesma, iako sam ja glazbenik, kazao je Josip i dodao kako su praštanje i razumijevanje ključ dugog braka, dok nam je Marija kazala kako su sve postigli zajedničkim radom i uz veliko razumijevanje, bez kojeg danas ne bi bili zajedno.

– U ovih smo 60 zajedničkih godina prošli cijeli svijet i vratili se u svoje Međimurje. Za glazbom sam brzo nakon vjenčanja pošao u Sloveniju, a potom i u vojsku. Pošto niti kod mojih niti kod njezinih roditelja za nas nije bilo mjesta, otišao sam u Francusku, gdje smo stanovali 18 mjeseci. Potom nas je put doveo u Njemačku, gdje sam osnovao glazbeni sastav i 10 godina svirao u jednom restoranu, prisjetio se Josip, kazavši kako su sve to vrijeme bake njihove dvije djevojčice čuvale i odgajale.

– U mirovini smo se odlučili preseliti na more, te smo na Viru kupili mali apartman. Igrom slučaja Mariju sam u Zadar pratio na fizikalne terapije, koje su se održavale u Domu. U priči s drugim umirovljenicima doznao sam kako u Domu uživaju i kako imaju dobre prijatelje, te sam Mariji predložio da i mi svoju starost dočekamo u dobrom društvu, poručio je Josip.

– Ljudi su nas jako lijepo prihvatili i u Zadru smo stekli dobre prijatelje. Klima nam odgovara, te smo od Međimuraca polako postali Dalmatinci, sa smiješkom su nam kazali Josip i Marija.

Poezija u zlatnoj dobi

A da za ljubav nikada nije kasno dokazali su nam Vinko Klarić i Marijana Živković, koji su se upoznali upravo u Domu. Njihova je priča počela prije dvije godine, kada je Marijana trebala pomoć pri kupanju na plaži. Pošto sa štakom nije mogla sama u more, pomoć je potražila kod šjor Vinka, koji je bio spreman pomoći dami u nevolji.

– Sve sam imala i auto i ležaljke i ručnike, tako da mi je Vinko samo trebao praviti društvo. Ove su dvije godine za nas vrlo radosne. Zajedno se družimo, uživamo u danima, a preko ljeta jedno drugome mažemo leđa. Vinko je dobar, pažljiv i uviđavan čovjek. Drago mi je da imamo jedno drugo da si pomognemo i pravimo društvo, poručila je Marijana, koja svom Vinku redovito piše pjesme, a Valentinovo je djelatnicima Doma čestitala posebnim stihovima.

– Njezine su pjesme životne i interesantne, dodao je Vinko, na što je Marijana dodala kako ih cijeli Dom poznaje i zna njihovu priču.

– Imali smo veliku sreću da u našoj dobi upoznamo nekoga tko nam osjećajno i svjetonazorski odgovara, kazao je Vinko. Marijana je naš razgovor zaključila svojim stihovima i poručila kako će bendu i svim djelatnicima biti zahvalni jer su na Valentinovo došli razveseliti njihova srca.

– Uz muziku i pjesmu zapjevat ćemo malo, da vidite koliko nam je do ovog domskog života stalo. Nismo uvijek dobre volje, ali nam snagu vi dajete. Sa osmjehom lica Vaših ne damo duši da naš guši!, poručila je Marijana