Slika staromodnog Autobusnog kolodvora odlazi s turistima u svijet: 'Oznake su nejasne, a kolodvoru nedostaje moderan izgled'

Autobusni kolodvor mjesto je na kojem se svakodnevno izmjenjuju dolasci i odlasci, susreti i rastanci. Obitelji s djecom, umirovljenici, studenti, učenici, turisti, putnici s ruksacima na leđima i stanovnici okolnih mjesta dijele isti prostor, iščekujući autobus koji će ih odvesti kući ili prema nekoj novoj avanturi. A iza užurbanosti i neprestanog protoka putnika, očekuje se da kolodvor bude funkcionalan i ugodan, prije svega čist, uredan i sa svim informacijama koje putnicima olakšavaju nastavak putovanja. Na zadarskom Autobusnom kolodvoru pokušali smo doznali kakvi su dojmovi putnika, domaćih i turista.

»Balkanski«

Većina turista s kojima smo razgovarali u Zadru je provela dan ili dva, a iz Zadra nastavljaju put prema svojim domovima ili drugim odredištima, odlučni da godišnji odmor dobro iskoriste do posljednjeg dana. Tako su Sibel i Poyaz, nakon posjeta Zadru odlučili posjetiti Split i Dubrovnik odakle će se vratiti natrag u Njemačku, gdje žive.

– Za ovaj put smo se pripremili već u veljači, kada smo sve isplanirali. Jako smo se lijepo proveli u Zadru i baš nam je bilo ugodno. A što se tiče samog kolodvora, moj prvi dojam je bio da je ovo tipično balkanski kolodvor. Inače sam rođena u Bugarskoj, gdje sam vidjela puno ovakvih autobusnih kolodvora koji me podsjećaju na one doma. Ali, tu svakako ima sve što nam treba. Iako, sve smo obavili online, kupili karte prije nekoliko mjeseci pa možemo opušteno sjesti i pričekati autobus. Tako da, kolodvor kao kolodvor, sasvim je u redu, kazala je Sibel.

Naišli smo i na djevojke iz Argentine, koje su došle upoznati zemlju svojih predaka. Njihov djed je iz Hrvatske tako da pomalo uče i jezik, a ovo im nije prvi posjet. Prošlu godinu, živjele su u Zadru i učile jezik šest mjeseci. Danas smo Milku i Juliet Ramirez, u društvu majke Mary Kozulić, sreli dok su kupovale karte za Beograd, gdje idu na koncert popularnog Nicka Cavea.

– Živimo sada na otoku Istu, i tu smo mjesec dana. Ovo nam nije prvi posjet Zadru, ali kad smo prvi put došle ovdje s djedom bilo nam je puno teže se snaći ovdje. Sad znamo malo jezik, ali ipak što se tiče informacija o autobusima i slično najviše se oslanjamo na naš telefon. Danas je sve puno jednostavnije uz tehnologiju, kazala je Milka koja je istaknula da joj najveći problem na kolodvoru predstavlja nedostatak jasnih informacija.

– Mislim da bi informacije trebale biti vidljivije. Putokazi i oznake trebali bi biti postavljeni na uočljivijim mjestima kako bi se putnici lakše snašli, kazala je Milka dok njezina sestra Juliet dodala kako je primijetila da u Zadru nema uređenih mjesta, gdje se kreće velik broj ljudi, kao što je, primjerice, kolodvor ili zgrada policije, da ljudi mogu sjesti, odmoriti, čekati.

Prvi dojam

Njihova majka je pohvalila je urednost kolodvora, ali smatra da prostora za poboljšanje ipak ima.

– Sve je čisto i uredno, to mi se sviđa. Međutim, trebalo bi biti više jasnih oznaka. Primjerice, na vanjskom dijelu gdje staju gradski autobusi, trebalo bi jasnije naznačiti koji autobus vozi u grad ili prema Zračnoj luci. Netko tko prvi put dolazi ne zna, istaknula je Mary i posebno pohvalila ljubaznost i uslužnost djelatnica koje rade na prodaji karata i informacijama.

Inma i Judith, ostaju jedan da u Zadru i nakon toga se vraćaju prema Splitu i svom domu u Baskiji. Što se tiče zadarskog Autobusnog kolodvora, prvi dojam im je sasvim u redu.

– Sve je u redu, lako je naći informacije i imamo sve što nam treba ovdje. Iako, po gradu se nećemo voziti busom, već samo pronaći Uber do Poluotoka. Svakako, ovdje je sve ok. Lako se snalazimo, kazala je Judith dok nam je slijedeći sugovornik u prolazu naglasio kako kolodvoru ne bi škodio malo suvremeniji izgled, no sve je kako treba.

– Iako je malo stariji, na kolodvoru imamo sve što nam treba, od pekare, toaleta i informacija. Nije se tako teško snaći, iskomentirao je Luka.

Inače, još prošle godine, u zgradi kolodvora na zidove su postavljene instalacije, točnije raznobojne siluete putnika s ruksacima, kao i obješene slike za ljepši ugođaj. Postavljen je i ekran sa svim informacijama o trenutačnim linijama, kao i postolje za besplatno punjenje elektroničkih uređaja. U međuvremenu, ulaže se u modernizaciju voznaog parka i infrastrukturu za električne autobuse, dok, kako je najavljivano, kolodvor čeka temeljitu obnovu.

Nesusretljivi lokalci?

A prema našim sljedećim sugovornicama, Peggy i Cherry, osim samog izgleda i infrastrukture, ljudski faktor i dobrodošlica – puno govore.

– Za početak, nisam mogla skinuti raspored autobusnih linija. Ne znam zašto, mogla sam to učiniti na zagrebačkom kolodvoru, ali ovdje nisam. Ali ionako se za sve snalazimo online, preko karte. Dosta informacija smo dobili i u Turističkom centru u samom starom gradu, ali što se tiče samog kolodvora, mislim da bi znakovi mogli biti jasnije istaknuti. Kad smo tek došli, nismo se mogli snaći, naći izlaz iz kompleksa pa smo napravili cijeli krug oko svih buseva dok na kraju nismo našli ovaj mali prolaz koji vodi ka drugim busevima za centar, kazala je Peggy dok Cherry dodala kako je primijetila da bi i lokalci mogli biti malo ljubazniji.

– Čini se da lokalci ne znaju engleski. Svaki put kad bih pitala za pomoć, uvijek je bio problem, nitko mi ne bi mogao reći pa sam, zanimljivo, uvijek na kraju pitala druge turiste. Ili ne znaju engleski ili im se ne da pričati s turistima, tako da bi mogli biti malo susretljiviji, malo ljubazniji, istaknula je Cherry odlazeći prema peronu i autobusu koji će ih odvesti iz grada, a upravo kolodvor će biti jedan od zadnjih prizora iz Zadra.