Rast uvoza te sve jača svjetska konkurencija dodatno pritišću domaće vinare

Najnoviji podaci Međunarodne organizacije za lozu i vino, OIV-a, pokazuju da je hrvatska proizvodnja u 2025. godini iznosila 699.000 hektolitara, odnosno nešto manje od 70 milijuna litara vina. Bio je to rast od 15,9 posto u odnosu na klimatski katastrofalnu 2024., kada je proizvodnja pala ispod 50 milijuna litara, na najmanju razinu u hrvatskoj povijesti.

Ni svjetska proizvodnja te godine nije prošla bolje. Spustila se na razinu iz 1964., odnosno na najmanju količinu u posljednjih 60 godina.

Hrvatska danas proizvodi oko 0,3 posto svjetskog vina, dok na nas otpada približno 0,5 posto svjetske potrošnje. Službeno smo konzumirali 937.000 hektolitara, odnosno 93,7 milijuna litara vina.

Razliku između proizvodnje i potrošnje pokrili smo uvozom od 300.000 hektolitara ili 30 milijuna litara, dok je izvoz iznosio samo 31.000 hektolitara, odnosno 3,1 milijun litara.

To znači da zemlja s dugom vinogradarskom tradicijom uvozi gotovo deset puta više vina nego što ga izvozi. Hrvatska je 24. svjetski proizvođač vina, 31. prema potrošnji, 49. prema izvozu i 35. prema uvozu. Sve to ostvaruje sa službenih 21.433 hektara vinograda, po čemu se nalazi na 38. mjestu u svijetu.

Pritisak tržišta

Površine vinograda, količina grožđa, proizvodnja vina i potrošnja u Hrvatskoj kontinuirano padaju. Koliko je taj pad snažan pokazuje usporedba s 2000. godinom, kada smo imali 63.425 hektara vinograda i proizvodili gotovo 200 milijuna litara vina. Rekordne 1988. godine proizvedeno je čak 227 milijuna litara.

Svjetsko tržište pritom ne ide u prilog domaćim proizvođačima. Proizvodnja i potrošnja vina padaju, svjetska trgovina slabi, a pritisak viškova raste. Velike vinske zemlje zato traže nova tržišta i hrvatskim kupcima nude vina po cijenama s kojima se domaći proizvođači teško mogu natjecati.

Svjetske površine pod vinogradima u 2025. smanjene su za 0,8 posto, na sedam milijuna hektara. Bila je to šesta uzastopna godina smanjenja vinogradarskih površina. Krčenje traje u nekoliko velikih vinogradarskih zemalja, a najizraženije je kod sorti namijenjenih proizvodnji vina.

Globalna proizvodnja iznosila je 227 milijuna hektolitara, samo 0,6 posto više nego povijesno loše 2024. godine. Bila je to treća uzastopna godina niske proizvodnje, kao posljedica klimatske nestabilnosti i prilagodbe proizvodnje sve slabijoj potražnji.

Svjetska potrošnja procijenjena je na 208 milijuna hektolitara, što je 2,7 posto manje nego godinu prije. Pad je posljedica promjena na razvijenim tržištima, novih potrošačkih navika i gospodarskog pritiska na kupovnu moć.

Devet od deset najvećih vinskih tržišta zabilježilo je pad, pa razlika između proizvodnje i potrošnje predstavlja višak od oko dvije milijarde litara vina. Svjetski izvoz smanjen je na 94,8 milijuna hektolitara, odnosno za 4,7 posto, dok je njegova vrijednost pala za 6,7 posto, na 33,8 milijardi eura. Pad vrijednosti veći od pada količina pokazuje da su pod pritiskom i cijene. Unatoč tome, gotovo svaka druga boca vina konzumira se izvan zemlje u kojoj je proizvedena.

Europski divovi

Europska unija s 3,2 milijuna hektara drži 45 posto svjetskih vinograda. Španjolska, s nešto manje od milijun hektara, ostaje najveća vinogradarska zemlja, dok je Francuska samo u jednoj godini iskrčila 34.000 hektara, više nego što Hrvatska ukupno ima vinograda. Italija povećava površine i ostaje treća.

Europska unija proizvodi oko 60 posto svjetskog vina, približno 136 milijuna hektolitara, uz pad od 1,3 posto.

Italija je s 44,4 milijuna hektolitara najveći proizvođač. Francuska je druga s 36,1 milijun hektolitara, što je 16 posto ispod višegodišnjeg prosjeka, a Španjolska je s nešto manje od 29 milijuna hektolitara pala oko osam posto u odnosu na godinu prije i 17 posto prema višegodišnjem prosjeku.

Mraz, tuča, obilne kiše, suše, toplinski valovi i bolesti vinove loze glavni su razlozi niske proizvodnje. Drugi je razlog plansko krčenje vinograda u pojedinim zemljama, osobito u Francuskoj i područjima poput Bordeauxa. Posebno se smanjuju nasadi crnih sorti, što je upozorenje i za Dalmaciju.

U svijetu se godišnje potroši oko 20,8 milijardi litara vina, ali pad traje od 2018. godine i dosad iznosi 14 posto.

Na potrošnju utječu promjene životnih stilova, društvenih navika i generacija, ali i pandemija, geopolitičke napetosti, inflacija te slabija kupovna moć. Mlađe generacije sve češće biraju druga, miješana pića i piju manje alkohola. Kina je od 2018. u prosjeku gubila oko dva milijuna hektolitara potrošnje godišnje, Francuska nastavlja višedesetljetni pad, a u SAD-u je zabilježeno vidljivo usporavanje.

Europska unija godišnje potroši oko deset milijardi litara, odnosno 48 posto svjetske potrošnje. To je tri posto manje nego godinu ranije i sedam posto ispod petogodišnjeg prosjeka. Francuska, Italija i Njemačka bilježe pad, dok snažniji rast ima jedino Portugal. Potrošnja u Kini pala je više od 13 posto.

Svjetska trgovina

Svjetska trgovina vinom pala je na oko 9,5 milijardi litara. Čak deset od 12 najvećih izvoznika bilježi pad, a rast su ostvarili samo Portugal i Novi Zeland.

Prosječna cijena prodanog vina iznosila je 3,56 eura po litri. Ipak, ostala je 24 posto iznad razine prije pandemije i bila je treća najviša ikad zabilježena. Buteljirana vina čine više od 51 posto količine i 66,4 posto vrijednosti svjetske trgovine. Prosječna cijena pala im je na 4,53 eura po litri, prvi put od 2020. godine.

Pjenušci se prodaju po prosječno 7,54 eura po litri i čine 11,2 posto količine, ali čak 24,3 posto vrijednosti međunarodne trgovine vinom. Vina u pakiranjima »bag-in-box« prosječno stoje 1,89 eura po litri, dok se vino u rinfuzi, koje čini 34 posto ukupne količine svjetske trgovine, može nabaviti po svega 0,75 eura po litri. Upravo te cijene pokazuju s kakvom se konkurencijom suočavaju hrvatski vinari.

Italija je najveći svjetski izvoznik prema količini, s 2,1 milijardu litara, te druga prema vrijednosti, sa 7,8 milijardi eura. Španjolski izvoz pao je ispod dvije milijarde litara, uz vrijednost od tri milijarde eura, dok Francuska sa 1,25 milijardi izvezenih litara ostvaruje najveću vrijednost izvoza, 11,2 milijarde eura. Rast uglavnom bilježe pjenušci, predvođeni šampanjcem.

Najveći uvoznik prema količini je Njemačka s 1,3 milijarde litara, slijede SAD s 1,2 milijarde i Ujedinjeno Kraljevstvo s 1,19 milijardi litara. Prema vrijednosti vodi SAD sa 6,3 milijarde eura, ispred Ujedinjenog Kraljevstva s 4,6 milijardi i Njemačke s 2,6 milijardi eura.

Ti podaci dodatno pokazuju razmjere tržišta na kojem hrvatski proizvođači, s tek 3,1 milijun litara izvoza, pokušavaju pronaći svoje mjesto.

Domaća proizvodnja

U okolnostima svjetskog viška od dvije milijarde litara Hrvatska je tržište na koje će veliki proizvođači pokušavati plasirati dodatne količine. Bez jasne vinske politike kao dijela agrarne politike, Hrvatska na manje od 70 milijuna litara vlastite proizvodnje uvozi još 30 milijuna, iako ima uvjete za znatno veću proizvodnju.

Domaća je proizvodnja, uz nekoliko iznimaka, u svjetskim razmjerima butikna i količinski simbolična. Zbog toga je skuplja, posebno u zemlji snažno pogođenoj inflacijom.

Prosječna svjetska cijena od 3,56 eura po litri za velik broj hrvatskih proizvođača nezamisliva je, kao i 4,53 eura po litri buteljiranog vina.

U još su težem položaju proizvođači u sušnijim i klimatski rizičnijim južnim područjima. U Dalmaciji je bez navodnjavanja gotovo nemoguće dugoročno opstati, a istodobno je pogađa i pad potrošnje crnih vina. Ljetna potrošnja sve se više okreće lakšim i osvježavajućim bijelim vinima.

Hrvatski izvoz od 3,1 milijun litara, nasuprot uvozu od 30 milijuna, ima malo prostora za rast zbog visokih troškova proizvodnje. Slabija kupovna moć domaće potrošače usmjerava prema povoljnijim uvoznim vinima, kojih na tržištu ima u velikom izboru. Dio domaćih proizvođača koncentrirao se na vrhunska, uglavnom skupa vina, ali ona čine manji dio ukupne potrošnje.

Spas u roséu

Dodatni problem predstavlja hrvatski ugostiteljski model u kojem se nabavna cijena vina često množi s tri ili četiri, pa je vino gostima preskupo i konzumacija pada.

Pjenušci, koji su se na svjetskom tržištu pokazali najotpornijom kategorijom, u Hrvatskoj tek stvaraju ozbiljniju tradiciju.

Dio dalmatinskih i drugih proizvođača crnih sorti izlaz traži u rosé vinima, koja postaju sve traženija, te u »blanc de noirs« izvedbama. Pojedini vinari smanjuju alkohol u snažnim crnim vinima, a sve se češće okreću duljem odležavanju i barikiranju kada prodaja ne prati proizvodnju.

Prema dosadašnjim klimatskim prilikama, ovogodišnja bi hrvatska berba trebala biti dobra. Iznimka su dijelovi, ponajprije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje je tuča uništavala urode. Najveći preostali rizik predstavljaju jače kiše u vrijeme berbe.

Hrvatska bi se mogla vratiti na raniju, premda i dalje skromnu proizvodnju od oko 76 milijuna litara vina. Međutim, i uz takav rast očekuje se nastavak uvoza oko 30 milijuna litara, većinom cjenovno povoljnijih vina od domaćih. O kvaliteti nećemo.