U Podgradini otvorena vinarija Bora, mjesto gdje vino, priroda i umjetnost pričaju zajedno

Posjetila sam vinariju Bora ovih dana, u trenutku kada su se završavali posljednji detalji prije službenog otvaranja vrata organiziranim posjetima. U zraku se osjećala ona posebna energija koja prati završetak jednog velikog projekta – mješavina uzbuđenja, ponosa i lagane nervoze. Čaše su već spremne, vina na svojim mjestima, a zidovi još uvijek primaju posljednje poteze umjetničke interpretacije prostora.

Službenim otvaranjem kušaonice i organiziranih posjeta Zadarska županija dobiva još jednu važnu vinsku točku na svojoj karti. No Bora nije samo još jedna vinarija otvorena za goste, ona je mjesto koje pokušava ispričati priču o svom kraju, njegovoj prirodi, ljudima i vinima.

Potpis bure

Smještena u Podgradini, u zaselku Žuže, odakle potječu i korijeni obitelji koja ju je stvorila, Bora je danas jedna od zanimljivijih vinskih priča sjeverne Dalmacije. Njezini vinogradi nalaze se u Islamu Latinskom, na crvenici koja počiva na vapnenačkoj podlozi, pod stalnim utjecajem Velebita i bure. Upravo ta dva elementa postala su svojevrsni zaštitni znak vinarije. I nije nimalo slučajno da vinarija nosi ime Bora – lokalnog naziva za taj tvrdoglav, ali zdrav vjetar. Jer ovdje se o buri ne govori kao o vremenskoj pojavi. Ovdje je ona sastavni dio terroira i nevidljivi suradnik vinogradara. Osim što održava grožđe zdravim, kroz pojačanu evapotranspiraciju i smanjeni pritisak bolesti doprinosi koncentraciji aromatskih i fenolnih spojeva u bobicama. Sila je to koja oblikuje lozu, koncentrira grožđe, donosi svježinu i ostavlja svoj trag u karakteru vina.

Odnos prema prostoru i vremenu u kojem ova vina nastaju, osjeća se i pri ulasku u novu kušaonicu. Umjesto očekivanog rustikalnog folklora, gosta dočekuje suvremeno, minimalističko i umjetnički promišljeno uređenje. Posebnu vrijednost prostoru daje koncept koji je osmislila mlada umjetnica, Željka Molnar. Njezine instalacije i oslikani elementi ne služe samo dekoraciji. Oni interpretiraju priče o buri, Velebitu i krajoliku koji okružuje vinariju. Apstraktni motivi, teksture i forme stvaraju atmosferu koja posjetitelja podsjeća da vino nije samo proizvod, već i rezultat neprekidnog dijaloga čovjeka i prirode.

Takav pristup lijepo se nastavlja i u samim vinima. Portfolio Bore djeluje promišljeno i suvremeno. Posebno me veseli činjenica da se među vinskim etiketama nalazi i Svrdlovina, rijetka autohtona sorta zadarskog područja koju danas njeguje tek mali broj proizvođača. U vremenu kada mnogi jure samo za međunarodnim trendovima, lijepo je ulagati u sortu koja govori lokalnim dijalektom, a upravo takve sorte čuvaju identitet svakog vinogorja.

Bijeli dio portfolija također zaslužuje pažnju. Pošip dolazi u dvije interpretacije. Prvi je svjež, vibrantan i aromatičan, vino koje lako pronalazi put do široke publike. Drugi, odležan na finim talozima, otkriva ozbiljnije ambicije vinarije. Tu je i Maraština, sorta koja posljednjih godina doživljava renesansu među zadarskim vinarima. U interpretaciji Bore pokazuje upravo onu sortnost koju od nje očekujemo – mediteransku toplinu, profinjenu žutu voćnu aromatiku i mineralnost.

Vizija u čaši

Posebno zanimljiv dio priče predstavljaju vina proizvedena od crnih sorata u bijeloj interpretaciji. Bianco je jedno od tih vina. Nastalo od merlota, grenachea i plavine, inspirirano blanc de noirs stilistikom, lagano je, pitko i neopterećeno. Rekla bih čak i pomalo funky. Vino za prve čaše večeri, druženja, proslave i bezbrižne ljetne trenutke. Radi se o vrlo pristupačnom i modernom vinu koje bez kompleksa može pronaći svoje mjesto kod mlađe publike. Iskreno, uvijek me pomalo čudi što više proizvođača našeg kraja ne poseže za ovakvim stilovima. Zadarska regija obiluje kvalitetnim crnim sortama, dok istovremeno tijekom turističke sezone postoji golema potražnja za svježim bijelim vinima. Bora je prepoznala tu priliku.

Bora proizvodi i pjenušce. Bijeli pjenušac Scura, proizveden je klasičnom metodom od crnih sorata, opet interpretacija blanc de noirs filozofije. Svjež, elegantan i gastronomski zahvalan. Uz njega dolazi i Scura Rosé, ozbiljniji i strukturiraniji pjenušac koji se bez problema može nositi s bogatijim gastronomskim kombinacijama.

Za ljubitelje snažnijih vina tu je premium Cuvée, spoj cabernet sauvignona, merlota i syraha. Vino koje potvrđuje kako Bora jednaku pažnju posvećuje i crvenom segmentu proizvodnje te zaokružuje ponudu koja danas djeluje vrlo zanimljivo. Naime, zadarska, ali i hrvatska publika već duže znaju za vina ove vinarije, no posjeta vinariji nije bila moguća, zbog izgradnje iste. Sada i ovaj dodatak upotpunjuje ponudu, a uopće ne sumnjam kako će se ovo odredište uskoro naći među najposjećenijim vinarijama regije. Na samo pola sata od Zadra, ovo mjesto nudi bijeg tijekom vikenda od urbane, zadarske, gradske vreve.

Bora nije nastala preko noći. Iza nje se osjeća promišljanje, strpljenje i vizija. Od izbora sorata i stilova vina, preko arhitekture prostora, pa sve do umjetničkog koncepta koji interpretira krajolik iz kojeg vina dolaze. Ostaje nam poželjeti sreću vlasnicima ovog novog mjesta za susret vina, umjetnosti i ljudi…

Bora, Pošip (na finim talozima), 2022

Pošip posljednjih godina sve češće izlazi iz okvira svoje prepoznatljive, voćno-svježe interpretacije i ulazi u prostor ozbiljnijih, strukturiranih bijelih vina. Ova verzija, odnjegovana na finim talozima, jasan je primjer tog pomaka – promišljena, slojevita i stilski zaokružena.

U čaši djeluje zrelo, sabrano i gotovo kontemplativno. Na nosu vosak i vanilija otvaraju aromatski spektar, nakon čega dolaze slojevi zrelog žutog voća – breskve, dunje i jabuke – obavijeni finim krušnim notama, diskretnim kremoznim dodirom i tek naznačenim dimom. Začinske note hrasta prisutne su, ali nenametljive. U pozadini pulsira ono što vino definira – slana, taktilna mineralnost.

Na nepcu vino pokazuje ozbiljnost bez težine, uz izraženu kremoznost i živu, preciznu svježinu. To nije Pošip koji se iscrpljuje u voćnosti, već onaj koji sortu interpretira kroz teksturu i strukturu, gotovo »burgundski« u pristupu.

Završetak je dug, slojevit i elegantno slan, s blagim retrookusom citrusnih i herbalnih nijansi koje dodatno naglašavaju njegov mediteranski karakter. Ovakav Pošip ne pijemo usput – on pripada trenucima kada vino postaje središte stola, a ne njegova pratnja.