Vjera spaja, religija razdvaja

Što se Crkva sve više klanja moćnicima, što se Crkva sve više klanja naciji, što se Crkva sve više priklanja svojoj slici Boga, sve je više udaljena i od Boga i od čovjeka. Bez čovjeka pojedinca, predivne osobe veličanstvene u svoj svojoj različitosti i originalnosti nema kršćanstva. »Kako možeš ljubiti Boga koga ne vidiš, a mrziti brata koga vidiš. Lažac si i u tebi nema istine.«

Čovjek je mjera kršćanstva. Ili ‘vjera bez djela je mrtva.« Bez toga ozračja Crkva postaje neuvjerljiva. Postaje dosadna stara gnjavatorica. Što se više Crkva udaljava od čovjeka, što ga više hoće mjenjati, a ne ljubiti sve je više udaljena i od Boga. Ljubav je ambijent vjere, a mjenjanje glava ambijent je religije. Vjera je suodnos Boga i čovjeka. Religija je nametanje pravila i normi. U vjeri osoba raste do svoje punine, u religiji osoba sahne u šumi pravila i normi. Religija nameće svoju ideju o čovjeku i Bogu, u vjeri se polazi od konkretne osobe i stvarnoga Boga koji sebe objavljuje u Sinu koji je postao čovjekom. U vjeri siromaštvo sahne, nema beskućnika, neki ne žive u palačama, a drugi sahnu u barakama.

Živi li kršćanstvo u Hrvatskoj? Beskućnici se umnažaju, siromaštvo buja, nacionalizam se umnaža. Živi li kršćanstvo u Hrvatskoj?