Upozorenje zadarskog borca za prava potrošača: 'Na popravak skupih uređaja čeka se tjednima. Nekad smo imali stotine servisa, danas samo jedan'

Iako iz godine u godinu kod hrvatskih građana jača svijest o tome da kao potrošači imaju zakonska prava koja prodavači određenih proizvoda ili usluga moraju poštovati, u stvarnosti se u borbi za poštovanje tih prava moraju osloniti sami na sebe.

U Hrvatskoj je, naime, nekad djelovalo 20-ak potrošačkih udruga, dok ih danas, kako nam je potvrdio Zoran Knežević, nekadašnji predsjednik danas nepostojeće udruge Zadarski potrošač, ima dvije, tri.

I ne samo da ovih udruga ima neznatan broj, već nikoga u javnom prostoru za to nije briga.

Ključna osnova djelovanja ovih udruga, novac koji se iz javnih izvora, države, županija, gradova i općina odvaja u tu svrhu, kroz godine se drastično smanjio ili se uopće ne izdvaja, pa su udruge ostale bez dodijeljenih prostora te su se ugasile.

(Ne)razumi rok

– Zadrani i danas šalju mailove na adresu e-pošte nepostojećeg Zadarskog potrošača u kojima traže rješenje svojih potrošačkih prava.

Njihove mailove sada prosljeđujem na mail Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) gdje radi samo jedna osoba, tajnik Tomislav Lončar, koji je u mirovini. Lončar mi je i prenio probleme na koje se najčešće žale potrošači, kaže nam Zoran Knežević, HUZP-ov predstavnik u HEP-ovu povjerenstvu za predstavke potrošača.

Otkriva kako potrošači najviše problema imaju s popravcima uređaja.

– Prije su servisi uređaja postojali u svim većim gradovima, pa bi se relativno brzo vratili s popravka, a sada, kad se pokvari takav uređaj, se svi šalju na popravak u Zagreb, pa se onda povratak s popravka čeka tjednima.

Smiješno je da je prije postojalo stotine servisa, a da sad postoji jedan servis za cijelu Hrvatsku. Radi se o servisima za televizore, mobitele…

Primjerice, sad je SP u nogometu, kupio si televizor koji se ubrzo pokvari, pa ga odvezu na servis u Zagreb i vrate ga za dva mjeseca kad završi prvenstvo.

Zbog čega ne bi odmah popravili kvar ako nije velik ili se potrošaču ne dade zamjenski televizor do povratka drugog televizora s popravka. Ipak, platio si 700 ili 1.000 eura za uređaj, napominje Knežević dodajući kako u zakonu, nažalost, stoji odredba da se uređaj mora popraviti u razumnom roku.

– Što je to razuman rok? Ipak, ima i trgovina koje imaju pošten odnos prema kupcima, pa onda, ako se uređaj pokvari u roku do mjesec dana od kupnje, nude kupcu da uzme drugi uređaj ili iznos novca koji je za njega platio, otkriva ovaj Zadranin.

Zaostala potrošnja

– Drugi potrošački problem je iz sektora telekomunikacija. Potrošače se namami na uzimanje neke mobilne tarife ili na kupnju nekog mobitela, nakon čega se ne poštuje ono što je prodavač obećao kupcu. Bitno je da kupac potpiše ugovor na dvije godine, a onda neka poslije muku muči s uređajima ili drugim problemima.

Sljedeći potrošački problem je s HEP-om i njihovom odredbom o povećanju cijene za čak trećinu kada višemjesečna potrošnja električne energije prijeđe 3.000 kW.

Događa se pritom da potrošač dobije račun koji obuhvaća razdoblje dulje od godinu dana, a takav račun se po zakonu ne bi smio isporučiti, budući da je zastarni rok godinu dana.

Ne znam kako, osobito naši stariji sugrađani, ali i drugi u čijim stanovima su ugrađeni digitalni mjerni satovi mogu uopće vidjeti koliko se struje potrošilo, ističe Knežević koji je na zadnjem sastanku HEP-ova povjerenstva ljude iz te tvrtke upozorio da potrošač treba plaćati onoliko koliko stvarno potroši.

– Prvotna procjena potrošnje struje je na manju količinu, da bi se nakon nekoliko mjeseci nakupila razlika u potrošnji. Nelogično mi je da se u današnje doba s ovakvom tehnologijom, koja HEP-u stoji na raspolaganju, procjenjuje pogrešna potrošnja.

Imamo poznati slučaj jednog Zadranina kojem je došla razlika višemjesečne potrošnje od 3.600 eura. Čovjek se tjednima trudio dok nije uspio izboriti da ovaj dug plati u 12 rata, što je uspio tek kad je angažirao odvjetnika te su otišli na pregovore u regionalno središte u Splitu.

U njihovoj zadarskoj ispostavi odobrili su mu da plati dug u najviše šest rata, priča ovaj Zadranin dodajući kako se potrošači žale i na drastična povećanja cijena odvoza miješanog komunalnog otpada.

Od ostalih češćih potrošačkih problema ističe i one s iznosima pričuva u stambenim zgradama, budući da ima neodgovornih vlasnika stanova u kojima primjerice u duljem razdoblju u tim stanovima živi veći broj ljudi.

Prijavljuju se i problem neistaknutih cijena u trgovinama. Cijene proizvoda se očigledno prebrzo mijenjaju pa ih prodavači ne uspijevaju na vrijeme promijeniti.