Večeras u Kneževoj palači otvorenje izložbe koja istražuje fascinaciju duhanom kroz stoljeća: 'Prvo su ga pušili trgovci i mornari, a bio je univerzalni lijek'

Večeras se u Kneževoj palači otvara izložba »Anatomija dima – retrospektiva jedne navike«, jedna od najupečatljivijih postava ovogodišnjeg ljetnog programa Narodnog muzeja Zadar. Temeljena na odabranoj građi iz fundusa privatne kolekcije Marenić, izložba donosi višeslojni pogled na povijest, kulturu i simboliku duhana, fenomena koji je stoljećima oblikovao društvene navike, umjetnost, gospodarstvo i svakodnevni život.

Kolekcija, nastajala tijekom dva desetljeća sustavnog prikupljanja predmeta i građe vezane uz duhan i pušenje, danas obuhvaća 21 zbirnu cjelinu. Posebno se ističu zbirke slikarstva, kiparstva, reljefa, dionica, emajla, reklama, knjiga, fotografija i razglednica, koje zajedno tvore jedinstvenu cjelinu na temelju koje je oblikovana izložba.

Od svetinje do navike

Uoči večerašnjeg otvorenja kroz postav nas je provela kustosica Željka Kucelin. Objasnila je kako je izložba koncipirana kao svojevrsno putovanje kroz vrijeme, od pretkolumbovskih kultura u kojima je duhan imao gotovo sveti status, pa sve do njegove današnje uloge i pozicije u modernom društvu.

– Duhan koji su starosjedioci američkog kontinenta koristili prije dolaska Europljana i kolonizacije Novog svijeta, imao je važnu ulogu u društvenim i ekonomskim ugovorima. Isto je tako bio bitan i u šamanskim obredima, jer šaman znači »onaj koji je opijen duhanom«. Dolaskom duhana u Europu, što se jasno vidi kroz umjetnine u drugoj izložbenoj prostoriji, romantičarski je duh. U Europi se duhan pojavljuje u razdoblju kasne renesanse. Očekuje se panacea, te se duhan smatra univerzalnim lijekom, započela je Kucelin, dodavši kako su duhan prvo pušili trgovci i mornari. No, relativno se brzo počeo širiti i na ostatak stanovništva – prvo na aristokraciju, a potom i na šire slojeve društva.

– No, oni su se od masa željeli istaknuti na način da duhan ušmrkavaju. Duhan je služio kao važna inspiracija umjetnicima. Ne samo kao simbol elegancije, već i kao društveno ljepilo. Tu se posebno ističe originalni Vlaho Bukovac »Dama s cigaretom«, kao i brojni portreti djece. Kako raste potrošnja duhana, tako se javlja i svijet države da se od kontrole trgovine duhanom može dobro i zaraditi, pojasnila je nadalje Kucelin, napomenuvši kako je austro–ugarski vladar Franjo Josip, i sam strastveni pušač, ukinuo zabranu pušenja u javnim prostorima. Industrija duhana tada doživljava naglu industrijalizaciju.

Dim na velikom platnu

Ženama, iako eksplicitno nije bilo zabranjeno, pušenje u javnosti nije bilo dozvoljeno.

– Tada dolazimo do najvažnije diverzije u povijesti duhana. Edward Bernays, otac odnosa s javnošću i Freudov nećak, autor je globalne promjene svijesti prema pušenju. On je zaslužan za promjenu narativa prema upražnjavanju duhana, te je svijest javnosti usmjerio na cigaretu kao simbol moći, elegancije, slobode i seksualnosti. Okrenuvši se ženama, u vremenu rastućih pokreta za emancipaciju, cigaretu je pretvorio u simbol ženstvenosti i slobode. Paralelno s tim pratimo i razvoj reklamnih plakata. Usredotočeni su na prikaz žena s cigaretom i alkoholom kao atributima muškosti, istaknula je kustosica.

Izložba je koncipirana kao interdisciplinarno istraživanje fenomena, promatranog ne samo kroz svakodnevnu društvenu praksu, nego i kao složen civilizacijski estetski, ekonomski i simbolički obrazac, koji je tijekom proteklih stoljeća duboko obilježio europski svjetski kulturni, socijalni i gospodarski prostor.

– Popularna umjetnost ima jako važnu ulogu u povijesti konzumacije duhana. Iako se gubi granica između visoke umjetnosti i komercijalizacije, cigareta ostaje kao arhetip muške figure, dodala je Kucelin, rezimiravši kako poslije Drugog svjetskog rata, pod rastućim utjecanjem Hollywooda – puše svi.

– Iz filmske se industrije ističe i originalni žeton iz serijala »James Bond«, te replika cigarete i pištolja iz »Lica s ožiljkom«. Dok je u prvom slučaju cigareta simbol elegancije i luksuza, u potonjem je simbol nasilja. Daleko najviše me namučio poliptih australskog umjetnika hrvatskih korijena Charlesa Bilića, koji, inspiriran vapeom i zabranama 90-ih, prikazuje kako je mehanizam koji je proizveo tu ovisnost – ostao.

Druga strana dima

»Anatomija dima« ne predstavilja samo retrospektivu jedne navike, nego potencijalnu interpretaciju šire društvene anatomije vremena u kojem je dim bio neodvojiv dio javnog i privatnog života. Ovo je izložba o načinima na koje društva stvaraju rituale, estetiziraju navike i oblikuju kolektivne predodžbe o tijelu, identitetu i užitku. Otvara se prostor za društveno, umjetničko i muzeološko promišljanje fenomena, koji je obilježio čitavo razdoblje vizualne kulture.

– Umjetnost 21. stoljeća ima obilježja terapije i unutarnje borbe pojedinca s ovisnošću o cigaretama. S jedne je strane umjetnost kao samoizliječenje i prikaz straha od smrti, a s druge strane suvremeni strip i pop-art, gdje lica poznatih ličnosti i dalje imaju cigaretu, te mogu služiti kao promocija tog stila života. Televizijski i filmski likovi cigaretu često imaju kao simbol identiteta, te ih se kroz umjetničke forme dalje promovira s tim simbolom s kojim se javnost često poistovjećuje, zaključila je Kucelin.

Ipak, duhan je jedini legalan proizvod, koji, ako se koristi onako kako je proizvođač to zamislio – ubija polovicu svojih korisnika!