Bruxelles pritišće Hrvatsku: 'Uvedite porez na nekretnine i na stanove u kojima ljudi žive!'

Hrvatska je uvela porez na nekretnine, međutim, na prazne i sekundarne nekretnine, što je bila neka kompromisna varijanta u odnosu na ono što su od nas tražile neke međunarodne institucije.

OECD, u koji se težimo učlaniti, u sklopu potrebnih reformi od Vlade RH je, naime, tražio da uvede porez na sve nekretnine, pa i na prvu nekretninu, u kojoj se živi, što se izbjeglo, pa je tako prva nekretnina, krov nad glavom, ostala porezno izuzeta. Štoviše, Vlada još i pomaže i potiče kupnju prve nekretnine povratom dijela poreza. Cilj je povećati priuštivost tako što se s jedne strane porezno želi potaknuti vlasnike praznih stanova da svoje stanove iznajme, stave ih na tržište, a s druge se građanima olakšava kupnja nekretnine za život. Tako je, naposljetku, na ideji priuštivosti, smanjenja nejednakosti i sličnim narativima, i u Hrvatskoj, dijelom pod vanjskim pritiscima, proguran taj politički nepopularan porez. Pogotovo ga je teško uvoditi u zemljama poput naše, gdje je posjedovanje nekretnine visoko na ljestvici prioriteta i gdje većina kućanstava posjeduje vlastitu nekretninu. Napravio se, dakle, neki kompromis, no, kako se ono kaže, “daš prst, a traže ruku”. Preporuku OECD-a Vlada nije do kraja poslušala, vješto se to zasad izmanevriralo, no to ne znači da se pritisci neće nastaviti.

Europska komisija u okviru proljetnog paketa Europskog semestra od Hrvatske je zatražila praktički istu stvar kao i OECD. Iako izrijekom ne spominje prvu nekretninu, Komisija navodi da je Hrvatska nedavnim reformama oporezivanja nekretnina poduzela važne korake, ali da je “trenutačni okvir ograničenog opsega, jer se primjenjuje samo na prazne i sekundarne nekretnine te se pretežno temelji na lokaciji i veličini, a ne na tržišnoj vrijednosti”. Dakle, traži se širi obuhvat. Nije dovoljno da se porez primjenjuje samo na prazne i sekundarne nekretnine, već se i tu otvara tema prema onome što ostaje, kao posljednja brana poreznog izuzeća, a to su onda i useljene, prve, primarne ili nekretnine u kojima se živi. Širenje porezne osnovice ovdje je nedvosmisleno, plus uvođenje tržišnog kriterija odnosno cijene, što bi, procjenjuje se, značajno opteretilo dio građana koji, primjerice, žive u nekretninama na lokacijama koje održavaju visoku cijenu, ali s druge strane imaju niske dohotke. Ipak, Komisija se ogradila “platežnom sposobnosti”.

Tržišna vrijednost

– Uvođenje komponente temeljene na tržišnoj vrijednosti i postupno proširivanje porezne osnovice kako bi se obuhvatio širi raspon nekretnina, uz dužno uzimanje u obzir platežne sposobnosti poreznih obveznika, doprinijelo bi povećanju prihoda i osiguranju pravednije i učinkovitije raspodjele poreznog tereta. Također bi ojačalo poticaje za uvođenje nenastanjenih stambenih objekata na tržište stanovanja – kažu.

No, s obzirom na opću klimu u EU-u, agenda je takva da se ide prema obuhvatu svih nekretnina, a kojim tempom, ovisit će o članicama, tehničkoj spremnosti i političkom trenutku. Kod nas se vjerojatno to neće dogoditi u tako skoro vrijeme zbog više razloga. Još uvijek nema sve potrebne statistike, ni potpune evidencije. S druge strane, prije novih parlamentarnih izbora nitko to neće spominjati jer bi to značilo političko samoubojstvo. No, cijene nekretnina i dalje rastu, tržište je malo, ponuda ograničena, a potražnja stiže iz cijele Europe. S jedne strane to stvara pritisak na cijene koje postaju previsoke za naše građane, od kojih polovina prima plaću manju od medijalnih 1282 eura, ali s druge, s obzirom na nagomilani obiteljski stambeni fond, može se iščitati i kao perfidan pritisak da se nekretnine prodaju jer se doslovno neće imati od čega plaćati porez. To je tema na kojoj će se lomiti politička koplja, ako opet ideološke podjele građanima ne uspiju skrenuti pozornost.

Kako se to radi drugdje u Europi