Petak, 5. lipnja 2026

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

ivana raspović

Sedam godina kažnjavali zadarsku odvjetnicu zbog kritike suca, sada je dobila Hrvatsku u Strasbourgu: 'Uvjeravali su me da sam ja problem'

Autor: Goran Šimunov

05.06.2026. 18:15
Sedam godina kažnjavali zadarsku odvjetnicu zbog kritike suca, sada je dobila Hrvatsku u Strasbourgu: 'Uvjeravali su me da sam ja problem'

Foto: Luka Jeličić



Poznatoj zadarskoj odvjetnici Ivani Raspović su u jednom postupku koji je vodila, o čemu su odluke donosila tri stupnja hrvatskih sudova i Ustavni sud, prekršena prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odlučeno je u četvrtak presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP). Raspović je, zastupajući svog klijenta na Općinskom sudu u Zadru, 2019. godine iznijela oštre kritike na račun rada raspravnog suca Marija Pešića koji ju je zbog toga novčano kaznio, na odluku koju se ova odvjetnica žalila. Odluku tog suda potvrdili su svi viši sudovi.




Raspović je zato podnijela zahtjev sudu u Strasbourgu smatrajući kako su joj prekršena prava iz Konvencije. ESLJP je presudom utvrdio kako se »primjedbe odvjetnice Raspović ne mogu smatrati isključivo namijenjenima vrijeđanju suda«.


Godine progona


– U Hrvatskoj sam bila kriva pred svim sudovima. U Strasbourgu sam bila u pravu. Sedam godina progona zbog kritike suca Marija Pešića završilo je presudom protiv Hrvatske. Sedam godina hrvatske institucije pokušavale su me uvjeriti da je problem u meni, kaže nam odvjetnica Ivana Raspović dodajući kako je Europski sud za zaštitu ljudskih prava utvrdio da je problem bio u represiji prema odvjetnici koja je upozoravala na nepravilnosti u radu pravosuđa.





– Dok su hrvatske institucije tvrdile da sam vrijeđala sud jer sam rekla da sudac ne radi svoj posao, Europski sud za ljudska prava danas je zaključio kako je kažnjavanje takvog izražavanja predstavljalo povredu članka 10. Konvencije. Drugim riječima, ono što je sustav 2019. proglašavao nedopuštenom kritikom, danas izgleda bitno drukčije. Godinama sam slušala kako narušavam ugled pravosuđa. Paradoks je potpun, napominje Raspović koja je rekla kako joj je zadovoljština sama pobjeda u ovom sporu.


Ova odvjetnica se tijekom postupka u kojem zastupa klijenta radi utvrđenja prava vlasništva žalila zato što je ovaj predmet godinama stajao bez stvarnog postupanja. Pojašnjava kako je nakon višegodišnje šutnje suda upozorila da sudac Mario Pešić ne radi na predmetu, da ne postupa i da zanemaruje svoje dužnosti. Ovaj sudac ju je novčano kaznio s 398 eura zbog vrijeđanja suda, a kada je napisala dopunu žalbe s dodatnih 530 eura. U žalbi je komentirala odluku suca navodeći, između ostalog, kako »očito ne radi svoj posao«, da je »odluka suda nezakonita i donesena u cilju osvete prema punomoćniku tužitelja i tužitelju, samo zbog činjenice jer sud ne radi ništa preko tri godine, i onda odluči odbacivati tužbe«.


Sloboda izražavanja




Europski sud za ljudska prava, pak, u presudi, uzimajući u obzir svoju sudsku praksu o ovom pitanju, navodi kako smatraju da je »izricanje novčane kazne podnositeljici zahtjeva za nepoštivanje suda predstavljalo miješanje u njezino pravo na slobodu izražavanja. To miješanje je propisano zakonom«.



– U ovom slučaju hrvatski sudovi nisu uspjeli smjestiti izjave podnositeljice zahtjeva Raspović u kontekst i forum u kojem su izrečene. Podnositeljica zahtjeva iznijela je sporne primjedbe u kontekstu sudskog postupka u kojem je podnijela žalbu protiv odluke kojom je odbijen zahtjev njezina klijenta. Njezine druge primjedbe iznesene su u postupku u vezi s novčanom kaznom te su poslužile za opravdanje načina izražavanja korištenog u toj žalbi. Ponavljamo kako sudovi, kao i sve druge javne institucije, nisu imuni na kritiku i preispitivanje. Međutim, mora se napraviti jasna razlika između kritike i uvrede. U ovom slučaju izjave podnositeljice zahtjeva pokazuju da se žalila na navodno pretjeranu duljinu građanskog postupka. Prihvaćamo argument podnositeljice zahtjeva da je u obje svoje žalbe nastavila izražavati nezadovoljstvo načinom na koji je vođen domaći postupak. Iako je istina da su osporene primjedbe iznesene u ‘zajedljivom tonu’, korištenje takvog načina izražavanja u komentiranju provođenja pravde smatramo sukladnim odredbom Konvencije, ističe se u presudi Suda u Strasbourgu. Naglašavaju kako se ne mogu složiti sa zaključkom hrvatskih sudova, napominju da se primjedbe podnositelja zahtjeva, iako oštro formulirane, ne mogu smatrati isključivo namijenjenima vrijeđanju suda.


– Odbacujemo prigovore Vlade RH (stranka u postupku na ESLJP-u, op.a.) da podnositeljica zahtjeva nije bila žrtva kršenja ili da nije pretrpjela značajnu štetu, s obzirom na to da su joj sudovi izricali novčane kazne. Hrvatski sudovi otišli su dalje od onoga što bi se smatralo ‘nužnim’ ograničenjem slobode izražavanja podnositeljice zahtjeva. Stoga utvrđujemo kako je u ovom slučaju došlo do kršenja članka 10. Konvencije, zaključuje Europski sud za ljudska prava koji je, pak, odbio zahtjev Raspović za isplatom nematerijalne štete i 275 eura na ime troškova i izdataka nastalih pred ESLJP-om.


Šutnja je sudjelovanje


Treba reći i kako je protiv Raspović pokrenut disciplinski postupak pred Hrvatskom odvjetničkom komorom (HOK), čiji disciplinski sud ju je proglasio krivom za težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva. Pred ovim disciplinskim sudom zakazana joj je rasprava za 9. srpnja.


Ova zadarska odvjetnica kaže kako nakon presude ovog međunarodnog suda ne traži ispriku ni sažaljenje. Traži samo da se postavi jednostavno pitanje kako je moguće da su Općinski sud u Zadru, Županijski sud u Osijeku, Vrhovni sud, Ustavni sud i Hrvatska odvjetnička komora godinama tvrdili jedno, a ESLJP je na kraju zaključio potpuno suprotno.


– Ova presuda nije moja pobjeda, već je upozorenje svakom dijelu sustava koji vjeruje da će kaznama, disciplinskim postupcima i etiketiranjem ušutkati odvjetnike koji upozoravaju na probleme u pravosuđu. Jer odvjetnik nije dužan štititi nečiji ego. Dužan je štititi interese svoje stranke. A kada sud godinama ne radi svoj posao, šutnja nije profesionalnost. Šutnja je sudjelovanje, zaključuje Ivana Raspović.