Ističe presudan rok za pronalaženje živih pod ruševinama, broj poginulih nažalost i dalje raste

Kako prolazi vrijeme sve je manje nade za preživjele u razornom potresu u Turskoj i u Siriji i spasiocima ostaje malo vremena dok ne istekne rok od 72 sata, presudan za pronalaženje ljudi pod ruševinama, rekao je u srijedu stručnjak u razgovoru za agenciju AFP.

Više od 90 posto preživjelih u potresu spasi se u prva tri dana nakon katastrofe, rekao je Ilan Kelman, stručnjak za prirodne katastrofe na sveučilištu College u Londonu (UCL).

To vrijeme može znatno varirati ovisno o vremenskim prilikama, učestalosti naknadnih udara i brzini dolaska spasilaca na teren.

Upravo ti čimbenici umanjuju izglede za pronalazak preživjelih u potresu magnitude 7,8 koji je u ponedjeljak rano ujutro pogodio jugoistok Turske i sjever susjedne Sirije.

Broj žrtava koji se u srijedu poslije podne približavao 12.000 mrtvih, vjerojatno će još rasti kada prođu 72 sata nakon nesreće.

“U načelu, ljude ubija rušenje zgrada”, rekao je Kelman koji je objavio radove o reagiranju na potres.

Prva zadaća je pružiti medicinsku pomoć osobama koje su nastradale pod ruševinama prije nego podlegnu ozljedama, napose zbog krvarenja.

I vremenski uvjeti imaju iznimno važnu ulogu. A oni su “doista protiv nas” u Turskoj i u Siriji, gdje u zadnja dva dana vlada polarna hladnoća. “To nažalost znači da ljudi mogu umrijeti od pothlađenosti”, naglasio je.

Čak i oni koji uspiju preživjeti hladnoću i ozljede, bez vode će “početi umirati nakon tri do pet dana”.

Kopanje rukama i lopatama 

“Veliku većinu preživjelih izvukle su lokalne ekipe u roku od 24 sata, nerijetko se koristeći tek rukama ili lopatom”.

Desetci zemalja su najavile da će poslati spasilačke ekipe, ali područje pogođeno potresom je “zona sukoba, zabitno i nepristupačno”, podsjeća Kelman.

Međunarodna pomoć postaje operativna uglavnom nakon 24 sata. “U ovoj fazi dobar broj ljudi koji su mogli preživjeti, već su mrtvi”, dodao je stručnjak.

Po njegovim riječima, spasioci još nisu uspjeli doći na neka pobunjenička područja i na ona s privremenim nastambama za izbjeglice.

Kada dođu na teren, više je načina za pronalazak preživjelih: pomoću potražnih pasa, robota i dronova. Meksiko šalje ekipu s potražnim psima koja je na putu u Tursku.

Kada pronađu osobu pod ruševinama spasioci moraju brzo odlučiti koji je način najprikladniji da ju izvuku. Ponekad su potrebni veliki strojevi, poput dizalica, kako bi se uklonile betonske ploče.

U nekim slučajevima potrebne su amputacije udova koji su “smrskani pod stupom ili komadom zida”, rekao je profesor na UCL-u.

Na kraju, ističe, “uspješna spasilačka operacija počinje desetljećima prije potresa, nastojanjem da se spriječi rušenje infrastrukture”.

Cijena međunarodne spasilačke operacije doseže čak milijun dolara za spašeni život, rekao je. “Da se taj novac uloži u prevenciju katastrofa, ovo se ne bi dogodilo”.