'KAMO IDEMO, TATA?' Ivan Raffaelli dobio nagradu "Zlatna krila" za fantastičnu ulogu u predstavi zadarskog redatelja!

Predstava „Kamo idemo, tata?“, autorski projekt zadarskog redatelja Vinka Radovčića, obilježila je 4. Zagrebački festival monodrame, na kojem je glumac Ivan Raffaelli osvojio nagradu „Zlatna krila“ za najbolju glumačku interpretaciju.

Stručni žiri festivala, koji su činili glumica Branka Cvitković, književnik Dubravko Jelačić Bužimski i kazališna kritičarka te profesorica Vesna Muhoberac kao predsjednica, jednoglasno je odlučio kako upravo ova potresna predstava zaslužuje priznanje koje nosi ime „Zlatna krila“, a koje je kreirao Dimitrije Popović.

Predstava nastala u koprodukciji Drame plus i HNK Zadar, premijerno izvedena u sklopu 30. Zadarskog kazališnog ljeta u Kazalištu lutaka Zadar, temelji se na motivima istoimenog romana francuskog autora Jean-Louisa Fourniera, a kroz monodramsku formu progovara o temi koja se rijetko nalazi na kazališnim daskama – životu obitelji s djecom s teškoćama u razvoju.

Radovčić, koji uz režiju potpisuje i adaptaciju te dramaturšku obradu romana zajedno s Ivanom Raffaellijem i Domagojem Lindingerom, na scenu donosi priču o roditeljima dvojice sinova koji nikada neće živjeti „uobičajen“ život – neće čitati, pohađati školu, zasnovati prijateljstva ni ostvariti samostalnost.

U središtu predstave je otac koji kroz gorčinu, ironiju i bol progovara o svakodnevici obilježenoj iscrpljenošću, strahom, društvenim predrasudama i osjećajem nemoći.

Žiri je posebno istaknuo kako Radovčićeva predstava uspijeva otvoriti temu o kojoj se u kazalištu „vrlo rijetko govori“, pritom izbjegavajući patetiku i gradeći snažnu, dokumentarističku kazališnu formu.

Velik dio uspjeha predstave pripisan je i Ivanu Raffaelliju koji, prema obrazloženju žirija, „iskreno i bolno, bos i razigran poput djeteta“ prolazi kroz složene emocionalne registre lika, brišući granice između glume i stvarnosti.

Minimalistička scenografija – klavir, stol, dječje igračke, lego kocke i crteži – dodatno naglašava intimnost priče, dok se simbolika i detalji koriste kako bi publiku uvukli u svakodnevicu obitelji čiji je život obilježen beskonačnim ponavljanjima, brigom i tihim borbama.

Predstava je, istaknula je predsjednica žirija Vesna Muhoberac, ostavila snažan dojam upravo zbog spoja režijske preciznosti, emotivne snage i iznimne glumačke interpretacije.

Za Vinka Radovčića ovo priznanje predstavlja još jednu važnu potvrdu autorskog rada, dok „Kamo idemo, tata?“ nastavlja svoj uspješan kazališni put kao jedna od predstava koja publiku ne ostavlja ravnodušnom.