“Prvi put u povijesti” ovogodišnja ljestvica, koja je kreirana 2002., upućuje na to da se “više od polovine zemalja svijeta (94) nalazi u ‘teškoj’ ili ‘vrlo ozbiljnoj’ situaciji, dok su 2002. one činile manjinu ili 13,7 posto”, piše RSF, čija ljestvica ima pet razina, od “vrlo ozbiljne” do “dobre”.


Istodobno postotak stanovništva koje živi u zemlji gdje je sloboda medija ocijenjena “dobrom” pao je s 20 posto na “manje od 1 posto”.




Samo sedam sjevernoeuropskih zemalja, na čelu s Norveškom spada u ovu kategoriju.”U zadnjih 25 godina prosječna ocjena za sve proučavane zemlje nikada nije bila tako niska“, dodaje organizacija.


Prema dostupnim podacima iz 2025. godine, Hrvatska se nalazi na 60 mjestu od 180 zemalja na ljestvici slobode medija.


Sjedinjene Države, koje spadaju u kategoriju “problematične situacije”, pale su za sedam mjesta na 64. mjesto, i sada se nalaze između Bocvane i Paname.


Osim napada republikanskog predsjednika na tisak, što je “sustavna praksa”, RSF piše da je to rezultiralo pritvaranjem i naknadnom deportacijom salvadorskog novinara Maria Guevare, koji je osudio uhićenja migranata u Sjedinjenim Državama te drastičnim smanjenjem financiranja američkog međunarodnog audiovizualnog emitiranja.


“Višestruke prepreke” 


“Napadi na novinare se mijenjaju. Novinare i dalje ubijaju, novinare i dalje zatvaraju, ali pritisci su sada i ekonomski i politički i pravni“, rekla je AFP-u Anne Bocandé, urednica Reportera bez granica (RSF).


Dok se pogoršanje stanja objašnjava oružanim sukobima, organizacija ukazuje i na učvršćenje političkih režima posljednjih godina. RSF ističe dramatično pogoršanje situacije u Salvadoru (143.), koji je od 2014. na ljestvici pao za 105 mjesta i na pokretanje rata protiv zločinačkih bandi Mara, te Gruzije (135.), koja je od 2020. pala za 75 mjesta zbog “ubrzanja represije”.


Najveće je pogoršanje u 2026. uočeno u Nigeru (120., pad od 37 mjesta), simbolu “pogoršanja slobode tiska u Sahelu u posljednjih nekoliko godina”, zbog “napada naoružanih skupina i hunti na vlasti”, pišu Reporteri bez granica.


“Neke su zemlje nekoć bile svjetionici slobode tiska, ali ona se značajno pogoršala dolaskom na vlast vojnih režima, kao u Maliju (121.) i Burkini Faso (110.)”, dodaje Anne Bocandé.


Saudijska Arabija (176., pad od 14 mjesta), gdje je u lipnju država pogubila kolumnista Turkija al-Jassera, “jedinstven je događaj u svijetu”. Ta se država, uz Rusiju, Iran i Kinu nalazi na samome dnu ljestvice, koju zatvara Eritreja (180.).


Nasuprot tomu Sirija (141.) je na ljestvici skočila za 36 mjesta nakon pada režima Bašara al-Asada.


SLAPP tužbe 


Od pet kriterija za mjerenje slobode medija RSF-a pokazatelj pravnog okvira je onaj koji se najviše pogoršao do 2025. godine.


“Zakoni o nacionalnoj sigurnosti, poput onih protiv terorizma ili onih koji štite tajne nacionalne sigurnosti sve češće ograničavaju opseg rada kada je posrijedi novinarstvo. Rusija je prvak u ovom području, ali utjecaj se osjeća i u demokracijama”, istaknula je Anne Bocandé.


Još jedno oružje je “SLAPP tužba”, kratica za ‘Strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti’. Riječ je o neutemeljenim pravnim postupcima koje moćni pojedinci ili tvrtke koriste za zastrašivanje, financijsko iscrpljivanje, ekonomsko omalovažavanje, širenje lažnih vijesti i ušutkavanje kritičara (novinara, aktivista) koji javno progovaraju o temama od javnog interesa, a krajnji im je cilj zastrašiti novinare.


Riječ je o globalnom fenomenu, koji je u Gvatemali ilustriran slučajem osnivača El Periodica Joséa Rubéna Zamore, osuđenog na nekoliko godina zatvora nakon istrage o političkoj korupciji. No RSF je osudio isti trend i u Francuskoj u nedavnoj studiji o lokalnim medijima.


“Zakoni sve više diskreditiraju novinare, a trebali bi ih štititi“, napominje urednica organizacije.


Dodaje da “alati ipak postoje”, pa tako navodi uredbu Europske komisije o slobodi medija (“Europski zakon o slobodi medija”), koja je stupila na snagu 2025., kao i europsku direktivu protiv SLAPP tužbi.