Nekadašnji sjajni izdanak zadarske Škole nogometa:' Previše je improvizacije, zato imamo...'

Uz ispriku ako smo nekoga ili nešto preskočili, zadarski nogometaš Marko Jordan (1990.) trenutačno igra za svoj 23. klub u karijeri. Član je Zemunika, vodeće momčadi Druge ŽNL, za koju je u 17. kolu protiv NOŠK-a postigao tri pogotka. Završilo je 8:0 za Zemuničane, koji na ljestvici imaju tri boda više od drugog Dalmatinca.

– Zemunik dobro gura ove sezone. Željeli smo i lani biti prvaci, ali kad smo vidjeli da nam je Debeljak pobjegao, sve karte smo bacili na Županijski kup koji smo uspjeli osvojiti. Ove sezone idemo na prvo mjesto i povratak u Prvu ŽNL. Klub ima ambiciju napredovanja, financijski je stabilan, imamo odličan teren i nogomet u Zemuniku ima budućnost – kaže Jordan, koji na pitanje o budućnosti nogometa u Zadru sliježe ramenima.

Zadar

– Mogu samo reći da nije dobro. Talenta je uvijek bilo, ima ga i danas, ali mladi igrači nemaju to gdje pokazati se i brzo odlaze u ambicioznije sredine. Najviše mi je žao zbog Zadra, koji ima ime i zna se koliko su Stanovi u HNL-u svima bili teško gostovanje. Klub je danas tu gdje jest, bio sam jedno vrijeme i tamo, ali nema naznaka da će se nešto promijeniti na bolje.

Na pitanje zašto je tomu tako Jordan kaže kako on »nije taj koga se to pita«, budući da ni o čemu ne odlučuje.

– Ovako, gledajući sa strane, čini mi se da je puno improvizacije. Nema složene strukture, ne zna se tko je za što odgovoran i kada je tako, imamo to što imamo. Svi ponavljamo da bez jakog Zadra nema ni jake županije i to se najbolje vidi svih ovih deset godina otkako se ispalo iz Prve HNL. Zadar se susreće s konkretnim problemom jer mladim igračima, koji iskaču u svojoj generaciji, može ponuditi samo to da će jednog dana kao seniori biti članovi kluba u četvrtom rangu. I onda odlaze i tako se vrtimo u krug. Ne znam do kada će niti tako, ali nisam veliki optimist.

Selekcija

Većini djece nogomet je u pravilu prvi sportski izbor, puno je klubova, škola nogometa, treninga…

– Toga ne nedostaje, ali nemamo završni proizvod, a to je seniorska momčad. Puno je trenera koji često rade na neki svoj način, ne slušaju baš savjete starijih kolega, općenito nema neke suradnje. Ima puno, zapravo previše klubova pa se i kvaliteta usitnjava. Treba bi ići u smjeru bolje suradnje, pa i spajanja klubova. Tako bi se moglo puno dobiti, ali ne vidim tko bi takvu ideju mogao realizirati.

Jordan smatra da određena selekcija mora postojati.

– Djeci treba jasno reći jesu li za nogomet ili nisu, odnosno usmjeriti ih ako treba u drugi sport. Ovako, roditelji plaćaju članarine, a jasno je da njihova djeca nogometno ne mogu napredovati. To nije u redu ni prema tom djetetu, ni prema roditeljima, a dugoročno ni prema klubu. Ako dijete voli sport, a ne ide mu u nogometu, treba mu pomoći pronaći nešto drugo za njega.

Prisjetio se Jordan i svojih nastupa u mlađim uzrastima Zadra, iz kojih je prešao u omladinski pogon Šibenika.

– Ne treba ništa idealizirati, pa ni to vrijeme, ali puno je toga bilo posloženije nego danas. Uvjeti su bili skromni, ali se radilo jako puno. Iz svake generacije bilo je igrača koji su se nogometno ostvarili, a danas više nije tako. Zadar je uvijek bio nositelj kvalitete, treneri su znali svoj posao. Mladi su odrastali uz starije, kako treneri tako i igrači, i postojala je hijerarhija koja mi se danas čini narušenom.

Skaut

Jordan je nogometno iskustvo, osim u Hrvatskoj, stjecao i u Grčkoj, Sloveniji, Italiji, Češkoj, Švedskoj, Njemačkoj, Armeniji.

– Negdje sam bio duže, negdje kraće, a očito nigdje predugo (smijeh pr.a). Nisam previše razmišljao, išao sam gdje su me zvali i svugdje mi je bilo dobro. Nekad sam igrao više, nekad manje, ali ne žalim ni za čim niti razmišljam jesam li mogao više učiniti. Kad se govori o nogometu općenito, neke su države uređenije, neke baš i nisu, ali strast za ovim sportom postoji svugdje. To je svima zajedničko.

Završetak karijere je sve bliže.

– Želio bih ostati u nogometu kojem sam cijeli život. Ne vidim se kao trener, ali možda kao skaut ili u nekoj drugoj dužnosti. To bi me zanimalo. Igrat ću dok budem mogao, a malo sam prikočio još od korone, kada sam se i vratio kući. Nisam za neku visoku razinu, ali mogu pomoći klubovima poput Zemunika – zaključuje Jordan.