Ukrajinska liga mnogim je Brazilcima poslužila kao most između Campeonato Brasileiro Série A i najjačih svjetskih klubova. U tim je transferima prednjačio Šahtar iz Donjecka, gdje su Fernandinho, Douglas Costa, Willian, Fred, Luiz Adriano i drugi od “studenata” postajali “diplomci”. I kijevski Dinamo plesao je u duhu sambe, a ritam Plavo-bijelima davali su plesni koraci Danila Silve, Juniora Moraesa, ali i veznjaka Dioga Rincona, s kojim smo razgovarali o uzbudljivom razdoblju ukrajinskog velikana tijekom 2000-ih.
– Moj transfer u Dinamo dogodio se 2002. Klub za koji sam igrao u Brazilu (Internacional) tada je imao velikih financijskih poteškoća, a Dinamo je baš u to vrijeme tražio igrača iz Južne Amerike. Sve se to dogodilo u trenutku kada sam se istaknuo na međunarodnoj sceni – bio sam na početku karijere i u dobrom trenutku – kaže nam Rincon, koji je od 2002. do 2009. zabio 46 ligaških i 13 europskih golova za Kijevljane, pritom osvojivši tri ukrajinska prvenstva i četiri kupa. Jasno je da mu hladniji ukrajinski uvjeti nisu predstavljali prepreku, a u svemu mu je pomogla i momčad koja je uvijek bila konkurentna i na europskoj sceni.
– Bili smo vrlo vješta i talentirana skupina koja je funkcionirala unatoč kulturološkim razlikama među igračima iz raznih dijelova svijeta i Europe, kao i jezičnim barijerama. Bili smo ujedinjeni, razumjeli smo važnost kluba i činili smo sve kako bismo Dinamo održali na visokoj razini – ističe Rincon.
Pamti Hrvate
Kijevski klub imao je i hrvatski štih, koji su mu davali nekadašnji reprezentativci – Jerko Leko, Josip Pivarić, Ognjen Vukojević, Niko Kranjčar, Goran Sablić i Domagoj Vida.
– Moj odnos s hrvatskim igračima bio je vrlo dobar. S Jerkom Lekom sam jako dobar prijatelj, iako smo imali jezičnu barijeru, to nas nije spriječilo da pokušamo komunicirati. Sablić je bio klasičan branič, vrlo tehnički potkovan i nadaren, dok je Leko bio eksplozivniji igrač, s puno intenziteta – ističe Rincon i dodaje kako su obojica bili iznimno predani.
Igračima je često teško izdvojiti najdražu utakmicu – to je kao da pitate koje vam je dijete draže – no Rincona smo ipak zamolili da izdvoji nekoliko njih:
– Odigrao sam mnogo nezaboravnih utakmica, ponajviše u Ligi prvaka. Posebno pamtim susrete protiv Lokomotiva iz Moskve, što je bio regionalni derbi. Tu su i utakmice protiv Fenerbahçea i Bayer Leverkusena, ali derbi Dinama i Šahtara bio je zaista poseban. U Brazilu nisam odigrao mnogo derbija, no i susret Internacionala i Gremija bio je “vatren” – zaključuje Rincon, kojemu su nakon ukrajinskog velikana posljednji klubovi u karijeri bili Kavala i Canoas.
